U organizaciji Ujedinjenih naroda 16. lipnja 2025. godine održana je 18. Konferencija država članica (18th Conference of States Parties – CoSP18)  koja je usmjerena na Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom (CRPD). U sklopu navedene konferencije, u sjedištu UN-a, organizirano je i jedno posebno i važno događanje za sve gluhoslijepe osobe na svijetu, na kojem su UN službeno priznali 27. lipnja kao Međunarodni dan gluhosljepoće. “Samoća i žaljenje su naši najgori neprijatelji; ako im se predamo, nikada nećemo učiniti nešto mudro na ovom svijetu” riječi su to Helen Adams Keller, poznate američke književnice i aktivistice, rođene 27. lipnja 1880. godine koja je u dobi od 19 mjeseci oboljela od upale moždane ovojnice koju je jedva preživjela, a posljedica bolesti bio je trajni gubitak vida, sluha i govora. Helen Keller je impresionirala stručnu i širu javnost, te postala uzorom i simbolom upornosti u svladavanju ograničenja s kojima se susreću osobe s invaliditetom, pružajući potporu i ohrabrujući sve one koji su dijelili sličnu sudbinu.

Gluhoslijepe osobe imaju istovremeno dvostruko oštećenje vida i sluha te im je znatno otežana mogućnost komunikacije, pristup informacijama i kretanje. Glavna razlika između urođene i stečene gluhosljepoće temelji se na formiranju jezičnog sustava komunikacije. Djeca i gluhoslijepe osobe s urođenom gluhosljepoćom imaju velikih poteškoća u usvajanju pojmova i obično se zadržavaju na predmetima značenja, taktilnim i drugim znakovima koje koriste za komuniciranje. Osobe sa stečenom gluhosljepoćom obično imaju već formiran jezični sustav pa od trenutka kad ih je zadesila gluhosljepoća zahtijevaju samo određenu modifikaciju, odnosno prilagodbu u komunikaciji s drugim ljudima i pristupima informacijama.

Četiri su osnovne kategorije gluhosljepoće koje su temeljena na kombinaciji intenziteta oštećenja vida i/ili oštećenja sluha: gluhosljepoća, nagluhost-slabovidnost, gluhoća-slabovidnost, sljepoća-nagluhost.

Gluhoslijepim osobama je teško dobiti jasne i razumljive informacije koje su nužne pri donošenju odluka o vlastitom zdravlju i uslugama zdravstvene skrbi, što direktno utječe i na zdravstvene ishode. Jedan od ciljeva Konvencije o pravima osoba s invaliditetom je osiguranje prava na život pod jednakim uvjetima kao i ostalim građanima te prepoznavanje i ostvarenje prava osoba s invaliditetom na zdravstvene usluge i rehabilitaciju.

U Gradu Zagrebu, prema podacima Hrvatskog registra za osobe s invaliditetom, živi 31 gluhoslijepa osoba, 2.931 osoba s oštećenjem vida i 2.897 osoba s oštećenjem sluha. U Republici Hrvatskoj registrirane su 164 gluhoslijepe osobe, 19.296 osoba s oštećenjem vida i 19.282 osoba s oštećenjem sluha.

Prioriteti u području zdravlja i rehabilitacije podrazumijevaju osiguravanje: pristupačnosti zdravstvenih ustanova i unutarnjih prostora, komunikacijske i orijentacijske pristupačnosti, pristupačnosti medicinsko-dijagnostičkih i ostalih uređaja; razvoj optimalne mreže palijativne skrbi za teške i neizlječive bolesnike; edukacije zdravstvenog osoblja o potrebama osoba s invaliditetom; provedbu ciljanih preventivnih programa za osobe s invaliditetom.