Na Institutu Ruđer Bošković (IRB), znanstvenici sustavno istražuju učinke plastike, posebice mikroplastike, na okoliš i zdravlje ljudi. Najveći broj ovakvih istraživanja provodi se u sklopu Zavoda za istraživanje mora i okoliša (ZIMO) u Zagrebu te Centra za istraživanje mora (CIM) u Rovinju.

Kad plastika postane nevidljiva, ali ne i bezopasna

Znanstvenici diljem svijeta pokušavaju shvatiti kako smo došli do točke da mikroplastiku pronalazimo u majčinom mlijeku, dok plastične vrećice putuju i do najdubljih točki oceana. U takvom okolišu razgradnja plastike u mikro- i nanoplastiku postaje gorući problem. Ti sićušni fragmenti, manji od 5 milimetara, lako ulaze u hranidbene lance, izravno se unose kroz hranu, a njihova sposobnost da na sebe vežu razna zagađivala, od teških metala do pesticida, čini ih posebno opasnima.

"Plastika danas nije samo otpad, ona je zagađivač koji živi dugi život," kaže dr. sc. Nina Marn iz Laboratorija za informatiku i modeliranje okoliša, voditeljica projekta QPlast. Cilj ovog projekta je kvantificirati fizičke, kemijske i bihevioralne učinke plastike na organizme koji žive u vodi i na kopnu.

Korištenjem naprednih modela, tzv. DEB (Dynamic Energy Budget) modela, istraživači nastoje predvidjeti kako plastika utječe na unos energije u organizam, njegov rast, ponašanje, pa čak i reprodukciju. Drugim riječima, znanstvenici pokušavaju odgovoriti na pitanje: Koliko nas plastika stvarno košta, u ekološkom smislu?

„Ovim projektom želimo pokazati da je moguće povezati različite učinke plastike u prirodi, ali i da su nam potrebni interdisciplinarni alati kako bismo stvarno razumjeli štetu koju plastika uzrokuje,“ navodi dr. sc. Marn.

Plastika nije samo odbačeni predmet. U prirodi ona postaje kemijski i biološki aktivni agens koji mijenja ekosustave i potencijalno utječe na zdravlje ljudi. Samo devet posto proizvedene plastike globalno se reciklira, a većina završava u okolišu i zbog svoje postojanosti tamo ostaje. Mikroplastika više nije nevidljiva prijetnja, ona je postala znanstvena činjenica koju je teško zanemariti.

Znanstvenici IRB-a dokazuju da rješenja postoje u znanosti, u suradnji i u interdisciplinarnom pristupu koji povezuje laboratorijske eksperimente, modele, terenska mjerenja i politike zaštite okoliša.