U tom kontekstu, od 5. do 14. kolovoza u Ženevi se održava završna runda pregovora o globalnom UN-ovom sporazumu o plastičnom zagađenju. Međutim, pregovori su do sada bili ometani od strane zemalja s velikim interesima u proizvodnji nafte i plastike — uključujući Saudijsku Arabiju, Rusiju, Kinu i Iran — koje žele ograničiti sporazum samo na reciklažu i potrošnju, bez regulacije same proizvodnje i štetnih kemikalija.

Znanstveni dokazi o hitnosti problema sve su jasniji. Nedavna studija objavljena u časopisu Nature otkrila je prisutnost nanoplastike — čestica manjih od 1 mikrometra — u svim uzorcima Atlantskog oceana, uključujući i njegove najdublje dijelove. Procjenjuje se da samo u gornjem sloju sjevernog Atlantika ima čak 27 milijuna tona nanoplastike, što je količina usporediva s ranijim procjenama ukupnog plastičnog otpada u svim svjetskim oceanima.

Druga studija identificirala je više od 16.000 kemikalija povezanih s plastikom, od kojih je preko 4.200 označeno kao „kemikalije od zabrinutosti” — one koje su toksične ili se ne razgrađuju u okolišu.

Unatoč izazovima, postoji nada. Koalicija od preko 70 zemalja, uključujući EU, Australiju, Kanadu i Ujedinjeno Kraljevstvo, zalaže se za ambiciozan sporazum koji uključuje ograničenja proizvodnje i regulaciju opasnih kemikalija. Iako SAD nije dio ove koalicije, ranije je podržavao ograničenja, ali je kasnije promijenio stav.

Neovisno o UN-ovim pregovorima, neke zemlje već poduzimaju mjere. EU je 2019. donijela direktivu o jednokratnoj plastici, s ciljem da se do 2029. reciklira 90% plastičnih boca, a od ove godine sve PET boce moraju sadržavati najmanje 25% recikliranog materijala. Slične zabrane uvedene su i u Kanadi te australskoj saveznoj državi Novi Južni Wales.

Protivnici strožih mjera često tvrde da bi ograničenja ugrozila radna mjesta, no to je lažna dilema. Pronalazak alternativa plastici može otvoriti nova tržišta i zaposliti ljude u održivim industrijama. Buduće generacije ne trebaju samo poslove — trebaju i planet na kojem mogu živjeti.

Ako se u Ženevi ne postigne snažan sporazum, postoji mogućnost da visokoambiciozna koalicija nastavi samostalno. No, prioritet mora biti postizanje snažnog globalnog dogovora unutar UN-a. Jer, kako poručuju mnogi znanstvenici i aktivisti — nemamo planet B.