Dok su veća svijest i poboljšani dijagnostički kriteriji vjerojatno igrali ulogu, drugi potencijalni čimbenici koji doprinose "epidemiji autizma" ostaju nejasni i i dalje postoje pitanja o tome što doista pokreće ovaj fenomen.

Što pokazuju najnoviji podaci?

CDC redovito prikuplja podatke o prevalenciji ASD-a putem mreže za praćenje autizma i razvojnih poteškoća (ADDM). Nalazi se smatraju jednim od najpouzdanijih snimaka stopa autizma kod djece. Najnoviji podaci CDC-a iz ADDM ciklusa nadzora 2022. temelje se na 393 353 8-godišnjaka na 16 američkih lokacija.

Izvješće CDC-a pokazuje da ASD pogađa 1 od 31 djeteta (32,2 na 1000), u odnosu na 1 od 36 u 2020. i 1 od 150 u 2000. ASD je i dalje češći kod dječaka nego kod djevojčica (omjer 3,4:1).

Prevalencija ASD-a bila je veća među djecom azijskih/pacifičkih otoka, crnaca i latinoameričke djece nego kod bijele djece, nastavljajući obrazac prvi put uočen 2020.

Djeca rođena 2018. imala su veću vjerojatnost da će dobiti dijagnozu do dobi od 48 mjeseci u usporedbi s djecom rođenom 2014., što ukazuje na povećanu ranu identifikaciju.

Zašto prevalencija ASD-a raste?

Najnovija otkrića CDC-a potaknula su ponovno ispitivanje zašto prevalencija ASD-a nastavlja rasti.

Istraživači CDC-a primijetili su nekoliko čimbenika koji bi mogli potaknuti povećanje, uključujući šire dijagnostičke kriterije, veću svijest među roditeljima i pedijatrima i poboljšani pristup specijaliziranim uslugama.

Zajedno, ovi pomaci znače da se djeca koja su možda bila zanemarena u prethodnim desetljećima sada identificiraju.

Što pokreće ASD: Geni, okoliš ili oboje?

Čvrsta zbirka dokaza ukazuje na značajnu genetsku komponentu u etiologiji ASD-a. Istraživanja blizanaca koja datiraju iz 1970-ih dosljedno su pokazivala da je velika većina ASD-a posljedica genetike. S napretkom u genetskoj tehnologiji i analitičkim metodama, stotine specifičnih genetskih promjena sada su identificirane i općenito se prihvaća da uzrokuju autizam. Ipak, iste studije blizanaca pokazuju da ako jedan jednojajčani blizanac ima ASD, drugi možda neće imati, ostavljajući prostora za određeni utjecaj okoline.

Učinci okoliša mogu djelovati kroz epigenetske mehanizme gdje određeni čimbenici, još neidentificirani, utječu na ekspresiju gena. Međutim, unatoč tome što se radi o aktivnom području proučavanja, do danas nisu pouzdano utvrđeni rašireni učinci na okoliš.

Kada je riječ o čimbenicima iz okoliša, znatna količina istraživanja usmjerena je na izloženost tijekom prenatalnog razdoblja — kritičnog prozora za neurorazvoj.