Dijabetes povezan s pothranjenošću službeno nazvan 'tip 5'
11.05.2025.
Dijabetes povezan s pothranjenošću, koji se razlikuje od tipa 1 i tipa 2, sada je službeno priznat i nazvan "dijabetes tipa 5". Glasovanje za odobravanje kategorije "dijabetes tipa 5" održano je 8. travnja, tijekom Svjetskog dijabetičkog kongresa Međunarodne federacije za dijabetes (IDF), održanog u Bangkoku.
Dijabetes povezan s pothranjenošću je kroz povijest bio uvelike nedovoljno dijagnosticiran i slabo shvaćen. IDF-ovo priznanje da je to 'dijabetes tipa 5' važan je korak prema podizanju svijesti o zdravstvenom problemu koji je toliko razoran za mnogo ljudi.
Dijabetes povezan s pothranjenošću prvi je put opisan na Jamajci 1955. Najčešće se viđa kod mladih muškaraca u zemljama s niskim i srednjim dohotkom koji imaju indeks tjelesne mase < 19. Često im se pogrešno dijagnosticira da imaju dijabetes tipa 1, ali ne razvijaju ketonuriju ili ketozu unatoč visokim razinama glukoze u krvi i visokim potrebama za inzulinom.
Godine 1985. Svjetska zdravstvena organizacija službeno je klasificirala "dijabetes melitus povezan s pothranjenošću" kao poseban tip dijabetesa, ali je zatim 1999. izbacila tu kategoriju, navodeći nedostatak dokaza da pothranjenost ili nedostatak proteina uzrokuje dijabetes.
Meredith Hawkins, dr. med., profesorica medicine na Medicinskom fakultetu Albert Einstein u Bronxu, New York osnovala je Einsteinov Globalni institut za dijabetes. Godine 2022. ona i njezini kolege objavili su rezultate najsuvremenijeg metaboličkog testiranja na 73 azijska Indijanca, uključujući 20 s onim što se sada naziva "dijabetesom tipa 5", nakon isključivanja svih drugih poznatih oblika dijabetesa imunogenetičkom analizom. Drugih 15 je imalo dijabetes tipa 1, 13 je imalo dijabetes tipa 2, 16 je bilo mršavo bez dijabetesa, a devet je imalo prekomjernu težinu bez dijabetesa.
Među nalazima bilo je niže ukupno izlučivanje inzulina u skupini "tipa 5" nego u skupini mršavih bez dijabetesa i skupini s T2D, značajno niža proizvodnja endogene glukoze i značajno veći unos glukoze u skupini s tipom 5 nego u skupini s T2D, te značajno niži visceralno masno tkivo i hepatocelularni lipidi u skupini s tipom 5 nego u skupini s T2D.
Ovi nalazi proturječe prethodnom uvjerenju da je dijabetes povezan s pothranjenošću primarno povezan s inzulinskom rezistencijom.
Važno je razlikovati tip 5 od dijabetesa tipa 1 jer davanje previše inzulina može brzo postati kobno. Iako još uvijek nema jasnih smjernica za liječenje tipa 5, neki podaci sugeriraju da vrlo male količine inzulina u kombinaciji s oralnim lijekovima mogu biti najučinkovitije.
Prehrana sa dijabetesom tip 5 trebala uključivati mnogo veće količine proteina i manje količine ugljikohidrata, plus pozornost na manjkave mikronutrijente.
Radna skupina dobila je zadatak da tijekom sljedeće 2 godine razvije formalne dijagnostičke i terapijske smjernice za dijabetes tipa 5.