Niti jedna studija nije usporedila IMF s dnevnim kalorijskim ograničenjem (DCR) kada su obje intervencije pružene u kontekstu bihevioralnog programa mršavljenja temeljenog na smjernicama.

Cilj ove studije objavljene u Annals of Internal Medicine, uporedba je učinaka 4:3 IMF-a naspram DCR-a na promjene u težini nakon 12 mjeseci, uz sveobuhvatnu podršku u ponašanju u objema skupinama.

Sudionici studije bile su odrasle osobe u dobi od 18 do 60 godina s indeksom tjelesne mase (BMI) od 27 do 46 kg/m2.

IMF grupa je dobila upute da ograniči energetski unos za 80% 3 neuzastopna dana u tjednu, s ad libitum unosom (bez ograničenja) ostala 4 dana (4:3 IMF). Grupi DCR je naloženo da smanji dnevni unos energije za 34% kako bi zadovoljio tjedni energetski deficit od 4:3 IMF. Obje su skupine primile sveobuhvatan bihevioralni program mršavljenja visokog intenziteta koji je uključivao grupnu biheviorističku podršku i preporuku povećanja tjelesne aktivnosti umjerenog intenziteta na 300 minuta tjedno.

Primarni ishod bila je promjena tjelesne težine (u kilogramima) nakon 12 mjeseci.

Rezultati: Od 165 (4:3 IMF, n = 84; DCR, n = 81) nasumično raspoređenih sudionika (srednja dob, 42 godine; srednji BMI, 34,1 kg/m2; 73,9% žena), 125 je završilo ispitivanje. U analizi namjere liječenja, 4:3  IMF je pokazao veće smanjenje težine od DCR-a nakon 12 mjeseci.

Zaključak: U usporedbi s DCR-om, 4:3 IMF je rezultirao umjereno većim gubitkom tjelesne mase među odraslim osobama s prekomjernom tjelesnom masom ili pretilošću uključenim u 12-mjesečni, sveobuhvatni bihevioralni program mršavljenja visokog intenziteta.