U 493 bolesnika koji su operirani zbog kroničnog pankreatitisa, stopa preživljenja godinu dana nakon operacije iznosila je 95,5 %, te 85 % nakon 5 godina. Međutim, nakon 10 godina stopa preživljenja smanjila se na 63,5 %. Ovo značajno niže dugoročno preživljenje znači da postoji potreba za pažljivijim praćenjem nakon operacije. Pušenje cigareta, uporaba opioida, konzumacija alkoholnih pića nakon operacije, odnosno završni stupanj jetrene bolesti bili su povezani s povećanom smrtnošću, navode Wilson i suradnici (University of Cincinnati College of Medicine, Cincinnati, Ohio, SAD). Preživljenje je imalo tendenciju da bude lošije kada je kronični pankreatitis bio uzrokovan konzumacijom alkoholnih pića ili pušenjem.

Bolesnici s kroničnim pankreatiti som imaju jaku kroničnu bol u trbuhu, a oko 40 % se podvrgava operaciji uklanjanja dijela ili cijele gušterače. Malo je studija istraživalo ishode nakon 5 godina od operacije. Autori su koristili National Death Index za procjenu dugoročnog preživljenja nakon operacije kroničnog pankreatitisa. Analizirali su podatke bolesnika podvrgnutih kirurškom zahvatu u njihovoj ustanovi između 2000. i 2020. Postupci su uključivali totalnu pankreatektomiju (48,5 %), resekciju i/ili drenažu gušterače s očuvanjem duodenuma (21,7 %), pankreatikoduodenektomiju (16,2 %) i distalnu pankreatektomiju (12,8 %). Uzrok kroničnog pankreatitisa bio je nepoznat u 41,8 % slučajeva. Poznati uzroci uključivali su konzumaciju alkoholnih pića (28 % slučajeva) i genetički polimorfizam (10 %). Prosječna dob bolesnika iznosila je 44,8 godina, a 165 ih je umrlo tijekom razdoblja istraživanja. Prosječna dob u trenutku smrti bila je 50,6 godina. Najčešći uzroci smrti bile su infekcije (16,4 %), srčanožilne bolesti (12,7 %), komplikacije šećerne bolesti (10,9 %), zlouporaba tvari (9,7 %) i progresivni kronični pankreatitis ili zastoj u razvoju (7,9 %). Ostali uzroci uključivali su rak (7,3 %) i samoubojstvo (3,6 %). Većina bolesnika – 73 % – nije koristila opioide tijekom dugotrajnog praćenja. Uporna uporaba lijekova protiv boli bila je povezana sa značajno lošijim ukupnim preživljenjem (omjer rizika 3,91; 95% CI, 2,45 – 6,24). Oko 59 % bolesnika imalo je šećernu bolest i ovisilo je o inzulinu.

Nakon kirurške intervencije, kirurzi očekuju da se bolesnici vrate normalnom životu. Ali, istraživanje je otkrilo da velik dio ovih bolesnika umire unutar 10 godina od operacije. Kliničari bi trebali paziti na cjelokupno zdravlje i psihosocijalnu dobrobit ovih bolesnika nakon operacije, a možda su potrebne nove intervencije. Potrebni su liječnici i pružatelji skrbi različitih disciplina, ne samo kirurzi, koji se brinu za takve bolesnike. Hunza Chaudhry i Devang Prajapati (University of California, San Francisco, Fresno, California, SAD) proučavali su ishode bolesnika s kroničnim pankreatitisom. Ovo istraživanje naglašava da je poslijeoperacijska njega imperativ u rješavanju pitanja mentalnog zdravlja, prestanka pušenja, srčanožilnog zdravlja, liječenja šećerne bolesti i probira na rak. Vrijeme smrti u istraživanju sugerira da je smrtnost bila povezana s kroničnim pankreatitisom i s njim povezanim stanjima, a ne s kirurškom intervencijom. Njihovo prethodno istraživanje pokazalo je da bolesnici s kroničnim pankreatitisom imaju značajno lošije opće stanje, što je povezano s povećanom smrtnošću. Drugo istraživanje pokazalo je da su se stope pankreatitisa uzrokovanog konzumacijom alkoholnih pića značajno povećale tijekom pandemije.

Goran Augustin