x
x

Stereotaksijska radioterapija alternativa kirurgiji kod karcinoma bronha

  04.12.2023.

Stereotaksijska terapija zračenjem tijela i kirurški zahvati nude gotovo jednake ukupne stope preživljenja u bolesnika sa stadijem I i II karcinoma pluća nemalih stanica bez obzira na histološki tip tumora.

Stereotaksijska radioterapija alternativa kirurgiji kod karcinoma bronha

Iz javnozdravstvene perspektive, stereotaksijska terapija zračenjem tijela (SBRT) dobra je terapijska opcija u smislu preživljenja, posebno za starije i neoperabilne bolesnike.

Kirurgija ostaje standard liječenja ranog stadija karcinoma pluća nemalih stanica (NSCLC). Međutim, mnogi bolesnici nisu podobni za operaciju zbog lokalizacije tumora, dobi, slabosti ili pridruženih bolesti. Prije uvođenja SBRT-a konvencionalna terapija zračenjem bila je jedina razumna opcija za neoperabilne bolesnike, a podaci istraživanja pokazuju samo malo poboljšanje preživljenja liječenih u odnosu na neliječene bolesnike. Visoko precizan, slikovno vođen SBRT nudi bolju kontrolu tumora uz smanjenu toksičnost.

I dok su mnoga radijacijska onkološka središta u Njemačkoj nakon 2000. prihvatili SBRT kao alternativni tretman umjesto operacije, postoji nekoliko populacijskih istraživanja koja procjenjuju utjecaj SBRT-a na ukupno preživljenje. Koristeći njemački klinički registar raka Berlin-Brandenburg, autori su procijenili SBRT kao alternativu operaciji u 558 bolesnika sa stadijem I i II NSCLC-a, dijagnosticiranim između 2000. i 2015. Više bolesnika podvrgnuto je operaciji nego SBRT-u (74 % prema 26 %). Oni koji su primili SBRT bili su mlađi od kirurške skupine i imali su bolji Karnofsky status. Među bolesnicima u skupini SBRT medijan preživljenja iznosio je ukupno 19 mjeseci i 27 mjeseci u bolesnika starijih od 75 godina. U kirurškoj skupini medijan preživljenja bio je ukupno 22 mjeseca i 24 mjeseca u starijih od 75 godina. U univarijantnom modelu preživljenja sklonosti - podudarni uzorak od 292 bolesnika — od kojih je polovica primila SBRT — stope preživljenja bile su slične među onima koji su bili podvrgnuti SBRT-u u odnosu na operaciju (omjer rizika [HR] 1,2; P = 0,2). Preživljenje je također bilo slično u dvije liječene skupine u podanalizi T1 (HR 1,12; P = 0,7), kao i u bolesnika starijih od 75 godina (HR, 0,86; P = 0 ,5).

Bolji rezultati statusa uspješnosti povezani su s poboljšanim preživljenjem, a viši histološki stupnjevi i TNM stadiji povezani su s većim rizikom smrtnosti. Dostupnost histoloških podataka nije imala značajan utjecaj na ishode preživljenja. Sveukupno, nalazi sugeriraju da SBRT i operacija nude usporedive ishode preživljenja u ranom stadiju NSCLC-a i dostupnost histoloških podataka možda neće biti odlučujuća za planiranje liječenja.

Goran Augustin