Intravenska uporaba droga ostaje ključni rizični čimbenik za stjecanje virusa koji se prenose krvlju, kao što su hepatitis B i C i HIV, ali i drugih zaraznih bolesti, kao što su spolno prenosive infekcije (SPI) i tuberkuloza (TB). Dok za SPI i TBC intravenska uporaba droga infekciju ne uzrokuje izravno, čimbenici kao što su životni uvjeti ili rizičnije seksualne prakse izlažu neke intravenske korisnike droga većem riziku.

Nekoliko bolesti obuhvaćenih ovim smjernicama u središtu su Cilja održivog razvoja Ujedinjenih naroda (SDG), gdje su se zemlje obvezale okončati AIDS i tuberkulozu i boriti se protiv hepatitisa do 2030. Postizanje cilja SDG-a neće biti moguće ako se ove bolesti ne rješavaju u svim populacijama, uključujući i intravenske korisnike droga.

Tijekom posljednjeg desetljeća došlo je do stalnog smanjenja broja dijagnoza HIV-a među intravenskim korisnicima droga. Međutim, od 2015. godine vrlo malo zemalja EU/EEA zabilježilo je značajno smanjenje prijenosa virusa hepatitisa C (HCV) među intravenskim korisnicima droga. Primjetno je da je hepatitis C češći od HIV-a među intravenskim korisnicima droga, a povijest intravenske uporabe droga najčešće je prijavljeni rizični čimbenik za stjecanje ovog virusa u zemljama EU/EEA.

Ove zajedničke smjernice naglašavaju potrebu za sveobuhvatnim i koordiniranim pristupom rješavanju trajnog javnozdravstvenog izazova infekcija povezanih s drogama u zemljama EU/EEA. U konačnici, cilj im je poboljšati dobrobit i zdravstvene ishode pojedinaca pogođenih ovim problemom.

Šest ključnih područja intervencije i preporuka predloženih u smjernicama kreću se od osiguravanja sterilne opreme za intravensku uporabu, testiranja i cijepljenja do liječenja infekcija i ovisnosti o drogama. To su:

Sterilna oprema za intravensku uporabu – osigurati sterilne igle, šprice i drugu opremu za pripremu droga (kuhala, filteri i voda za injekcije), uključujući u zatvorima i putem ljekarni.

Liječenje ovisnosti o drogama – omogućiti liječenje opioidnim agonistima (OAT), uključujući i u zatvorima, za osobe koje su ovisne o opioidima. OAT treba nuditi zajedno sa sterilnom opremom za intravensku uporabu te informacijama, edukacijom i savjetovanjem.

Cijepljenje – ponuditi cijepljenje protiv hepatitisa A i B, respiratornih infekcija i tetanusa, kao i cjepiva protiv pneumokoka i humanog papiloma virusa za osobe koje žive s HIV-om i uzimaju droge intravenski.

Testiranje – rutinski ponuditi dragovoljno i povjerljivo testiranje na zarazne bolesti i povežite sve osobe s pozitivnim rezultatom testa sa stručnjacima.

Liječenje zaraznih bolesti – ponuditi liječenje zaraznih bolesti u skladu s nacionalnim i međunarodnim smjernicama, osigurati dobru suradnju i veze između pružatelja usluga posvećenih intravenskim korisnicima droga i skrbi za zarazne bolesti; uključiti mentore vršnjake kako bi ojačali suradljivost pri liječenju.

Prostorije za konzumaciju droga – osigurati objekte za intravensku uporabu pod nadzorom kako bi se smanjilo rizično ponašanje kod intravenskih korisnika droga, što bi kao posljedicu moglo doprinijeti prevenciji prijenosa HCV-a i HIV-a.

Za maksimalnu učinkovitost intervencija ključna je koordinacija između sektora zdravstva, liječenja ovisnosti i socijalnih usluga. Nadalje, ove intervencije trebale bi se provoditi u kombinaciji jedna s drugom i s aktivnostima promicanja zdravlja koje su usmjerene na strukturne i individualne čimbenike koji promiču zdravije i/ili sigurnije ponašanje.

Ovim smjernicama ECDC i EMCDDA imaju za cilj podržati kreatore politike, stručnjake za droge i organizacije civilnog društva pružanjem baze dokaza za informiranje o nacionalnim strategijama, politikama i programima za intravenske korisnike droga.