Rezultati istraživanja sugeriraju da je rizik prijenosa primarnog zloćudnog tumora mozga donora manji nego što se prije mislilo, navode Watson i sur. (Department of Surgery, University of Cambridge, Cambridge, United Kingdom). Trenutačno u SAD-u 17 bolesnika umire svaki dan dok čekaju transplantaciju organa koji im potencijalno može spasiti život, a mnogo ih više ostaje na dijalizi zbog nedostatka bubrega, primjećuje Yuman Fong (Department of Surgery, City of Hope Medical Center, Duarte, California, USA), u popratnom editorialu. Moderne tehnike snimanja korištene u istraživanju znače da je velika vjerojatnost isključenja metastatske bolesti pridonijela povoljnim ishodima. Fong također postavlja pitanje bi li bilo moguće transplantirati jetru bez raka, npr. dokazom izostanka cirkulirajuće tumorske DNK preživjelih od raka, primatelju s metastatskim rakom izoliranim samo u jetri, ili sa zatajenjem jetre zbog indolentnih karcinoma.

Bilo bi zanimljivo provesti istraživanje registra ili protokola koristeći organe bolesnika s rakom kada nema odgovarajućeg kadaveričnog ili živog donora. Sve transplantacije organa nose mali rizik prijenosa bolesti s donora na primatelja, a aktivna zloćudna bolest je obično kontraindikacija za doniranje organa, kažu istraživači. Međutim, upotreba organa bolesnika s primarnim tumorima mozga općenito je prihvaćena jer se ti oblici raka rijetko šire izvan središnjeg živčanog sustava. Dakle, pretpostavlja se da je rizik od prijenosa raka manji nego kod drugih tumora. Osim toga, bolesnici s malignim tumorima mozga obično su mladi i inače zdravi.

Kako bi prikupili nove dokaze, autori su analizirali podatke 13 274 donora solidnih organa u Engleskoj i Škotskoj i otkrili da su 282 (2 %) bili od osoba s primarnim tumorima mozga. To je iznosilo 1 014 organa doniranih za 887 primatelja; od toga je 778 (88 %) bilo u istraživanoj populaciji. Ukupno 262 transplantacije (34 %) bile su od darovatelja s tumorima mozga visokog stupnja, uključujući 142 od bolesnika s tumorima 4. stupnja. Uz to, 490 (63 %) transplantacija došlo je od darovatelja koji su bili podvrgnuti prethodnim neurokirurškim intervencijama ili radioterapiji. U usporedbi s drugim darivateljima, ti pojedinci s tumorima mozga bili su mlađi, imali su manje pridruženih bolesti i čimbenika rizika zbog načina života te su imali povoljnije rizične biljege za organe. Tijekom medijana od 6 godina, 83 poslijetransplantacijske zloćudne bolesti (isključujući nemelanomski rak kože) pojavile su se u 79 primatelja koji su organ dobili od donora s primarnim tumorom mozga. Nijedan tumor primatelja nije imao histološki tip koji odgovara tumoru mozga donora. Srednja dob transplantiranih primatelja bila je 48 godina, a 61 % bili su muškarci. 10-godišnje preživljenje transplantata od donora s tumorima mozga bilo je 65 % za transplantaciju jednog bubrega, 69 % za transplantaciju jetre, 73 % za transplantaciju srca i 46 % za transplantaciju pluća, što je bilo slično onome za podudarne kontrolne skupine. Iako je možda postojala averzija transplantacijskih kliničara ili njihovih bolesnika prema korištenju nekih organa od donora s primarnim tumorima mozga visokog stupnja, oni vjeruju da, uzeti zajedno, ovi rezultati sugeriraju da bi se moglo proširiti korištenje organa od donora s primarnim tumorima mozga bez negativnog utjecaja na ishode. 

Goran Augustin