Trideset sedam milijuna odraslih u SAD-u  ima kroničnu bubrežnu bolest (KBB), koja  će u mnogih napredovati do završnog  stupnja (ESKD, engl. end stage kidney  disease). Bubrežna presadba (transplantacija, TX) je terapijski zlatni standard za  bolesnike s ESKD-om, ali godišnje ''samo''  25 000 osoba dobije bubreg. Jaz između  ponude i potražnje je toliki da 40 % bolesnika s „liste“ čekanja na TX umire u prvih  pet godina čekajući TX.

Stoga se razmatraju  dodatne mogućnosti kao što je ksenotransplantacija sa životinja na ljude. Kod prvog  takvog slučaja korišteni su svinjski bubrezi  modificirani s deset gena i isprani otopinom  University of Wisconsin, sterilno zapakirani,  hladno pohranjeni na ledu, i transportirani  u transplantacijsko središte. University of Alabama at Birmingham Heersink School of  Medicine, Birmingham, SAD, je odobrio ovaj  projekt.

Muškarac u 50-ima, koji je proglašen  moždano mrtvim, imao je akutizaciju KBB-a.  Podvrgnut je obostranoj nefrektomiji i prekidu  dijalize, nakon čega je uslijedila ksenotransplantacija svinjskih bubrega. Preminuli je  primio inhibitor komplementa (anti-C5;  ekulizumab) 24 sata prije ksenotransplantacije, potom standardnu indukcijsku terapiju - metilprednisolon, antitimocitni globulin (6  mg/kg) i rituksimab. Imunosupresija održavanja uključivala je takrolimus, mikofenolat  mofetil i prednizon. Ciljane razine takrolimusa  (8 - l0 ng/dl) postignute su do poslijeoperacijskog dana (POD) 2 i održavane do završetka  praćenja. Ksenografti su en bloc transplantirani  sa svinjskim žilama spojenima na pokojnikovu desnu zajedničku ilijačnu arteriju i donju šuplju venu te svinjskim ureterima spojenim na pokojnikov mokraćni mjehur. U prve 4 minute od  reperfuzije, ksenografti su proizveli mokraću, proizvodeći više od 37 l u prva 24 sata. Mokraća  se koncentrirala tijekom vremena, s istodobnim  smanjenjem volumena mokraće do medijana od 14,1 l (IQR 13,8 - 20) tijekom POD 1 - 3 i medijana od 5,1 l (IQR 5 - 6) tijekom POD 4 - 7.

Prije ksenotransplantacije, kreatinin u serumu bio je 3,9 mg/dl nakon prestanka dijalize i bilateralne nativne nefrektomije. Nakon ksenotransplantacije, kreatinin u serumu smanjio se na 1,9 mg/dl u prva 24 sata, normalizirao na 1,1 mg/dl nakon 48 sati, ostao unutar normalnih granica  tijekom praćenja i iznosio je 0,9 mg/dl na POD  7 nakon završetka praćenja. Kreatininski klirens također se poboljšao (POD 0, 0 ml/min; POD 7, 200 ml/min). Ksenografti su serijski bioptirani i pokazali su normalnu histologiju svjetlosnom mikroskopijom bez dokaza o trombotičkoj mikroangiopatiji.

Ovaj preliminarni rezultat pokazuje da je ksenotransplantacija sa svinje na čovjeka omogućila funkcioniranje bubrega za održavanje života u preminulom čovjeku s KBB-om. Buduća istraživanja na živim ljudskim primateljima nužna su kako bi se odredila dugoročna funkcija bubrežnog ksenografta te mogu li ksenografti poslužiti kao privremena ili konačna terapija za ESKD.

Goran Augustin