Najvažniji parametar kvalitete upravljanja zdravstvenim ustanovama je kvaliteta isporučenih zdravstvenih usluga građanima ove zemlje, u okviru raspoloživih financijskih sredstava. U ovoj anketi, koju potpisuju i dva profesora Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, nema niti riječi o najvažnijim indikatorima kvalitete upravljanja pojedinom zdravstvenom ustanovom, a to su kvaliteta i ishodi isporučenih zdravstvenih usluga građanima, njihovo zadovoljstvo uslugom, financijsko poslovanje pojedine zdravstvene ustanove, liste čekanja i druga mjerila koja su od ključne važnosti za ocjenu kvalitete upravljanja zdravstvenom ustanovom.

Osnovna funkcija zdravstvene ustanove, zbog koje ona postoji, je pružanje zdravstvenih usluga hrvatskim građanima, a ne zadovoljstvo jednog dijela zaposlenika. Anketa potpuno zanemaruje pacijenta te nema niti jednog pitanja vezanog za zdravstvenu uslugu koja se isporučuje hrvatskim građanima, kao ni ispitivanja stupnja zadovoljstva hrvatskih građana, koji tu uslugu plaćaju.

Anketa ne samo da ne uključuje najvažnije parametre za procjenu kvalitete upravljanja, pa stoga ni rezultati ne mogu biti relevantni, već je i metodološki potpuno pogrešna. U istoj anketi ne mogu biti i kliničke i opće i specijalne bolnice, jer su njihovi uvjeti poslovanja, organizacija rada i kazuistika potpuno različiti.

Osnovni posao ravnatelja zdravstvene ustanove, koji upravlja zdravstvenom ustanovom i odgovara za poslovanje, nije, niti može biti, zadovoljstvo zaposlenika liječnika, premda to zasigurno jest jedan od važnih parametara, ali ne jedini. Funkcija ravnatelja je ustrojiti zdravstvenu ustanovu na način da građanima ove zemlje isporuči kvalitetnu zdravstvenu zaštitu te racionalno i odgovorno raspolagati često nedostatnim financijskim i materijalnim sredstvima, što ponekad može rezultirati i nezadovoljstvom dijela zaposlenika koji svoju osnovnu funkciju ne obavljaju na najkvalitetniji mogući način. Zbog toga zadovoljstvo dijela djelatnika određenog profila pojedine zdravstvene ustanove zasigurno može biti samo jedan od parametara kvalitete upravljanja, ali nikako ključan i presudan indikator na temelju kojega bi se radila i javno prezentirala rang lista kvalitete upravljanja i uvjeta rada zdravstvenih ustanova.

U ovom projektu HLK-a, ne samo da se provela neka anketa iz koje su proizašli paušalni i nedovoljno kompetentni zaključci o kvaliteti upravljanja i uvjetima rada, nego su čak napravljene i pretenciozne rang-liste, iz čega građani mogu donositi i pogrešne zaključke o kvaliteti zdravstvene zaštite i upravljanju zdravstvenom ustanovom na svojem području, a što može zbunjivati javnost i činiti štetu pojedinim zdravstvenim ustanovama kao i čitavom zdravstvenom sustavu. Smatramo da jedna ozbiljna liječnička udruga, a poglavito profesori uvaženog Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, ne bi trebali izlaziti s ovakvim neprofesionalnim i populistički orijentiranim materijalom.

Daleko primjerenijim poslom HLK-a bilo bi ocjenjivanje kvalitete zdravstvene usluge koju isporučuju njezini članovi, pojedini liječnici, hrvatskim građanima, čemu nismo imali priliku svjedočiti.

Ovakve ankete, ako i postoje, zasigurno bi trebalo provoditi isključivo profesionalno, znanstvenim metodama na temelju jasno definiranih indikatora kvalitete, metodološki i sadržajno ispravno, te ukoliko se i provode, trebalo bi ih provoditi Ministarstvo zdravstva, a ne liječnička komora. Ovako se, i ne samo u ovom slučaju, stječe dojam da Komora želi preuzeti ulogu Ministarstva zdravstva, što nije njezina funkcija, a za što smatramo da je potpuno nepotrebno i neprimjereno.

Udruga poslodavaca u zdravstvu Hrvatske podržava i podupire sve aktivnosti usmjerene na unaprjeđenje kvalitete upravljanja i uvjeta rada u zdravstvenim ustanovama, kao i akreditacije i kategorizacije zdravstvenih ustanova, no ne temeljem ovako dizajniranih anketa.

Udruga poslodavaca u zdravstvu Hrvatske smatra da anketa koja nije temeljena na ključnim jasno definiranim indikatorima kvalitete zdravstvene zaštite, kao što su ishodi liječenja, zadovoljstvo pacijenata, uvjeti poslovanja i financijska održivost, u kojoj se međusobno uspoređuje sve kliničke, opće i specijalne bolnice, te u kojoj je sudjelovao samo dio jedne grupacije zaposlenika bolnica sa svojim subjektivnim doživljajem, ne može rezultirati objektivnim i relevantnim rezultatima, a koji se javnosti predstavljaju kao rang-liste bolnica po kvaliteti upravljanja i uvjetima rada.