Ostavština Andrije Štampara snažna je i relevantna. Snažna je zbog relevantnosti koncepata i ideja, a relevantna zbog neriješenih problema i goruće potrebe za dostupnom, ravnopravnom i pravičnom zdravstvenom skrbi. Njegovih deset načela, napisanih prije gotovo jednog stoljeća, još uvijek su jasan, intenzivan i živopisan „vodič“ za znanstvenike, edukatore, kreatore politika i vlade da djeluju u korist zdravog i pravednog društva. Štampar se fokusirao na populacijski kontekst i probleme stanovništva te primjenu postojećih javnozdravstvenih metoda i zdravstvenih tehnologija. Kao vizionar i revolucionar, Štampar je pokušao pronaći inovativne načine borbe protiv zaraznih bolesti te se uhvatiti u koštac s gorućim socio-medicinskim problemima, poput društvenih odrednica zdravlja. Tijekom 20. stoljeća Štamparova vizija integrirana je u sve međunarodne organizacije čineći temelj globalnih zdravstvenih standarda. Pokazao je postojanost, svevremenost i globalnu aktualnost preživljavajući različite faze i konceptualne tranzicije zdravstvenih sustava i zdravstvenih politika. Također je znao da se nacrt njegovih ideja organizacije zdravstvenog sustava može uspješno provesti samo ujedinjavanjem ideja, politika i zajednica, te obilježja upravljanja državama. Slijedeći Štamparovu ostavštinu, jasno je da:

• Sada i u budućnosti, snažne i otporne zdravstvene sustave mora razviti obrazovana, kvalificirana i motivirana zdravstvena radna snaga, što je od temeljne važnosti za uspješnu zdravstvenu politiku i jednakopravnu zdravstvenu skrb, a što je, posljedično, ključno za postizanje dostupnosti zdravstvene skrbi usmjerene prema čovjeku i svima, te ostvarenje “prava na zdravlje” kako je preporučila i Konferencija o budućnosti Europe.
• Pandemija COVID-19 razotkrila je fragmentaciju i disperziju pružanja i financiranja zdravstvene skrbi u mnogim državama članicama, upozoravajući na potrebu za boljom integracijom zdravstvenih sustava na razini EU-a.
• Europska zdravstvena unija trebala bi poboljšati zaštitu, prevenciju, pripravnost i odgovor na prijetnje ljudskom zdravlju unutar Europske unije i na globalnoj razini. 
• Upravljanje zdravstvenim sustavima mora se smatrati strateški važnom aktivnošću i provoditi multisektorski, uvažavajući različite perspektive i prioritete.
• Potrebno je razmatrati razvoj digitalnih tehnologija jer inovacije u tim područjima olakšavaju stvaranje novih radnih okruženja te okruženja u kojima se pruža zdravstvena skrb.
• Posebnu pažnju treba posvetiti boljoj dostupnosti promicanja zdravlja, prevenciji bolesti, mogućnosti liječenja i rehabilitacije u lokalnim zajednicama, posebice u rijetko naseljenim područjima, udaljenim ili izoliranim ruralnim područjima i otocima, gdje je potrebno aktivnije korištenje suvremenih transportnih i telemedicinskih rješenja
• Usmjerenost i dostatna ulaganja u primarnu zdravstvenu zaštitu omogućit će obrazovanje potrebnog zdravstvenog kadra koji bi mogli pružati odgovarajuće zdravstvene intervencije.
• Učinkovito vodstvo ključno je za upravljanje zdravstvenim stručnjacima na svim razinama; to je složena i visoko cijenjena komponenta pružanja zdravstvene skrbi koja se sve više prepoznaje kao ključna u postizanju visokih standarda medicinske izobrazbe, istraživanja i kliničke prakse.
• Preduvjet za sve navedeno je očuvanje mentalnog zdravlja stanovništva i zdravstvenih djelatnika kako bi se svim zdravstvenim djelatnicima i pacijentima osigurao potpun i neometan pristup javnim uslugama.
• Prema definiciji zdravlja kao “stanja potpunog tjelesnog, mentalnog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsutnosti bolesti ili slabosti/nemoći”, naglasak bi trebao biti na očuvanju mentalnog zdravlja i prioritiziranju ulaganja u poboljšanju socijalnih odrednica zdravlja.

Danko Relić