Istraživački tim je pomoću 4D ultrazvuka snimio 100 trudnica (18 do 40 godina) u 32. i 36. tjednu trudnoće. Majke su dobile jednu kapsulu koja je sadržavala otprilike 400 mg praha mrkve ili 400 mg praha kelja oko 20 minuta prije svakog pregleda. Zamoljene su da ne konzumiraju nikakvu hranu ili aromatizirana pića sat vremena prije snimanja. Majke također nisu jele niti pile ništa što je sadržavalo mrkvu ili kelj na dan snimanja kako bi kontrolirale čimbenike koji bi mogli utjecati na reakcije fetusa.

Reakcije na licu bebica viđene su u obje skupine okusa, u usporedbi s bebicama u kontrolnoj skupini koje nisu bile izložene niti jednom okusu, a pokazale su da je izlaganje samo maloj količini okusa mrkve ili kelja bilo dovoljno da potakne reakciju.

Bebe izložene okusu mrkve pokazale su više odgovora "smijeha", dok su one koje su bile izložene okusu kelja pokazale više odgovora "plakanja".

Znanstvenici smatraju kako se gledanjem lica beba može pretpostaviti da niz kemijskih podražaja prolazi putem majčine prehrane u fetalno okruženje. To bi moglo imati važne implikacije za razumijevanje razvoja receptora okusa i mirisa te povezane percepcije i pamćenja. Također, moglo bi pomoći s informiranjem trudnica o važnosti zdrave prehrane tijekom trudnoće.

U tijeku je provođenje nove studije u koju će biti uključene iste bebe, a ovaj puta će se promatrati utječe li okus koji su iskusili u maternici na njihovo prihvaćanje različite hrane. Znanstvenici smatraju kako izlaganje beba okusima koji se slabije preferiraju (kao što je okus kelja) može značiti da će se naviknuti na te okuse u maternici. Dakle, sljedeći korak je ispitati pokazuju li bebe manje 'negativne' reakcije na ove okuse tijekom vremena te hoće li to rezultirati većim prihvaćanjem tih okusa kada ih bebe prvi put kušaju izvan maternice.