Varicela je akutna osipna i visoko zarazna bolest od koje u populacijama u kojima se ne provodi sustavno cijepljenje protiv varicele obolijeva gotovo svako dijete. Sama bolest ima uglavnom nekomplicirani tijek u ranom djetinjstvu. Međutim, može biti praćena i teškim komplikacijama. Autori su u prethodnoj studiji iskoristili 10-godišnje podatke o hospitalizaciji zbog varicele kako bi odredili incidenciju neuroloških komplikacija i pokazalo se da je akutni cerebelitis bio najčešća neurološka komplikacija. Prema podacima iz literature učestalost akutnog cerebelitisa kod varicele u pedijatrijskoj populaciji je 1:4000. U ovoj su se studiji autori fokusirali isključivo na akutni cerebelitis s ciljem određivanja učestalosti pojavljivanja, definiranja specifične klinčke slike i konačnog ishoda. 

U retrospektivnu studiju uključili su medicinske podatke djece primljene u bolnicu Bambino Gesù Hospital u Rimu zbog varicele u desetogodišnjem periodu (2003. - 2013. god). Niti jedno od djece nije bio cijepljeno protiv varicele. Iz studije su isključena djeca starija od 18 godina i ona koja su bila imunokompromitirana. Prema literaturi, dijagnoza varicele postavljena je klinički na temelju karakterističkih kožnih lezija u raznim stadijima razvoja. Neurološka komplikacija je definirana kao pojava neurološkog znaka unutar 3 tjedna od početka varicele. Akutni cerebelitis je dijagnosticiran klinički (ataksija, nestablan hod ili poremećaj fine motorike, drhtanje glave i trupa u uspravnom položaju i ekstremiteta pri pokušaju pokreta protiv gravitacije). U tri bolesnika učinjena je lumbalna punkcija koja je pokazala bistar likvor s 1-2 leukocita/mm3 uz negativno bojenje po Gramu. U uzorcima likvora PCR je bio pozitivan na varicella zoster virus. Magnetska rezonancija mozga (MRI) je učinjena u osamnaest bolesnika, a kompjutorska tomografija mozga (CT) u dva bolesnika. 

Od 457 uključenih bolesnika u studiju, akutni cerebelitis je bio dijagnosticiran u njih 48 (10,5%). Najveća učestalost je zabilježena u djece u dobi od jedne do pet godina (60,9%). Najčešći simptom akutnog cerebelitisa je bio nestabilan hod na širokoj osnovi koji se postupno pogoršavao tijekom nekoliko dana (95,8%). Drugi simptomi su uključivali smetnje govora (37,5%), povraćanje (31,3%), glavobolju (29,6%), dismetriju (25%) i tremor (23%). U nekoliko slučajeva zabilježena je iritabilnost (8,3%) i nistagmus (4,2%). Tonus, duboki tetivni refleksi i plantarni odgovor bili su normalni u svih bolesnika. Srednje vrijeme početka cerebelarnih simptoma je bilo 7,5 dana prije hospitalizacije (rang 1-2 d). U četiri bolesnika neurološki simptomi su se razvili u prva dva dana. Samo je dvoje djece imalo kasni početak komplikacija, nakon 14, odnosno 21 dan od početka varicele. Niti u jednom slučaju cerebelarni simptomi se nisu javili prije osipa. 

O terapiji se odlučivalo individualno. Četrdeset i petero bolesnika (93,8%) je liječeno intravenskim aciklovirom tijekom 5 dana (30 mg/kg/d). U 3 bolesnika antiviralna terapija nije uključena jer su djeca prethodno kod kuće liječena oralnim aciklovirom u trajanju od 7 dana od početka varicele. Ukupno je 16 bolesnika (33,3%) primilo intravensku steroidnu terapiju (deksametazon u dozi 0,5 mg/kg/d) zbog težine bolesti, što je zahtjevalo produljenu hospitalizaciju. Nalaz CT-a mozga je bio uredan u svih bolesnika, a MRI je u T2 sekvenci u 5 slučajeva pokazao hiperintenzitete u sivoj tvari malog mozga. 

U zaključku se navodi da je akutni cerebelitis u tijeku varicela infekcije čest u pedijatrijskoj populaciji te da je povezan s produljenom hospitalizacijom. Neurološki se prezentira uglavnom ataksijom, otežanim govorom, povraćanjem, glavoboljom i dismetrijom. Podaci iz ove studije mogu pomoći uspješnijem rješavanju ove česte neurološke komplikacije u hospitalizirane djece, a uz to mogu biti korisni i u praćenju promjena u incidenciji komplikacija kroz vrijeme koje se očekuju zbog veće procijepljenosti protiv varicele.