Uvod

Unatoč velikom napretku dijagnostičkih i terapijskih mogućnosti, osteoporoza je bolest koja je i dalje u značajnoj mjeri nedovoljno dijagnosticirana i liječena.

Osteoporoza je danas jedna od najvažnijih kroničnih nezaraznih bolesti suvremenog društva. Unatoč velikom napretku dijagnostičkih i terapijskih mogućnosti, riječ je o bolesti koja je i dalje u značajnoj mjeri nedovoljno dijagnosticirana i liječena. Posljedice toga nisu samo prijelomi i funkcionalna onesposobljenost nego i povećana smrtnost, gubitak kvalitete života te značajno opterećenje zdravstvenog sustava. Upravo je zbog toga nastao sveučilišni priručnik „Preporuke za dijagnostiku i liječenje osteoporoze“, izrađen u suradnji Hrvatskog endokrinološkog društva i Medicinskog fakulteta u Osijeku, s ciljem objedinjavanja suvremenih spoznaja i pružanja praktičnih algoritama za svakodnevni klinički rad (endo.hr).

Priručnik polazi od činjenice da osteoporoza nije samo problem niske mineralne gustoće kosti nego sistemska bolest skeleta obilježena poremećajem kvalitete i mikroarhitekture kosti, što rezultira povećanom sklonošću prijelomima. Najvažniji klinički cilj stoga nije samo povećati denzitometrijske vrijednosti nego prvenstveno spriječiti prijelome i očuvati funkcionalnu neovisnost bolesnika.

Posebno je naglašena potreba promatranja osteoporoze kroz koncept procjene ukupnog rizika prijeloma. Sam denzitometrijski nalaz više nije dovoljan za donošenje terapijskih odluka. U suvremenom pristupu i evaluaciji bolesnika važnost imaju i drugi klinički čimbenici: dob bolesnika, prethodni prijelomi, obiteljska anamneza, glukokortikoidna terapija, sklonost padovima, prisutnost sekundarnih uzroka osteoporoze i drugi klinički čimbenici rizika. Upravo zbog toga preporučujemo integrirani pristup koji uključuje kliničku procjenu, laboratorijsku obradu, denzitometriju i procjenu desetogodišnjeg rizika prijeloma.

Jedna od ključnih poruka priručnika jest važnost aktivnog traženja bolesnika s visokim rizikom za osteoporotske prijelome. Osteoporoza je često „tiha bolest“, bez simptoma sve do nastanka prijeloma. Zbog toga liječnici obiteljske medicine, internisti, endokrinolozi, reumatolozi i drugi specijalisti moraju imati proaktivan pristup. Posebnu pozornost treba usmjeriti na žene u postmenopauzi, muškarce starije životne dobi, bolesnike na kroničnoj terapiji glukokortikoidima, bolesnike s hipogonadizmom, upalnim bolestima, malapsorpcijskim sindromom i kroničnom bubrežnom bolesti.

Dijagnoza osteoporoze

U dijagnostičkom smislu DXA denzitometrija i dalje ostaje zlatni standard za procjenu mineralne gustoće kosti. Međutim, u priručniku naglašavamo da nalaz treba interpretirati u kontekstu sveukupne kliničke slike kako bi identificirali osobe s visokim ili vrlo visokim ukupnim rizikom prijeloma I adekvatno intervenirali.

Velik naglasak stavili smo na vertebralne prijelome koji često ostaju neprepoznati. Tihi kompresijski prijelomi kralježaka predstavljaju snažan prediktor budućih prijeloma, uključujući prijelom kuka. Prepoznavanje vertebralnih deformacija stoga mora biti sastavni dio dijagnostičke obrade, osobito u starijih bolesnika sa smanjenjem tjelesne visine, kifozom ili kroničnom boli u leđima.

Laboratorijska obrada

Laboratorijska obrada ima važnu ulogu u razlikovanju primarne od sekundarne osteoporoze. U priručniku preporučujemo osnovnu obradu koja uključuje kontrolu vrijednosti kalcija, fosfata, alkalne fosfataze, kreatinin,a vitamina D, paratireoidnog hormona te prema indikaciji dodatnu hormonsku i imunološku obradu. Cilj nije samo potvrditi bolest nego i prepoznati reverzibilne uzroke gubitka koštane mase.

Liječenje osteoporoze

Farmakološko liječenje osteoporoze danas je izrazito učinkovito, ali zahtijeva individualizirani i sekvencijski pristup.

Posebno poglavlje posvećeno je vitaminu D, koji ostaje jedan od temeljnih čimbenika očuvanja zdravlja kostiju. Hipovitaminoza D izrazito je česta u općoj populaciji, osobito u starijih osoba. Naglašavamo da adekvatna nadoknada vitamina D i dovoljan unos kalcija predstavljaju osnovu svake strategije prevencije i liječenja osteoporoze. Međutim, važno je razumjeti da suplementacija sama po sebi nije dovoljna nego mora biti dio šireg terapijskog pristupa.

U priručniku smo detaljno opisali nefarmakološke mjere liječenja. Redovita tjelesna aktivnost, vježbe opterećenja, trening ravnoteže i prevencija padova imaju ključnu ulogu u očuvanju koštane i mišićne funkcije. Osteoporoza se danas ne može promatrati izolirano od sarkopenije i “frailty” sindroma. Upravo je kombinacija smanjene koštane čvrstoće i smanjene mišićne funkcije glavni razlog povećanog rizika padova i prijeloma u starijih osoba.

Farmakološko liječenje osteoporoze danas je izrazito učinkovito, ali zahtijeva individualizirani i sekvencijski pristup. U priručniku su terapijske odluke vođene procjenom rizika prijeloma. Bolesnici s vrlo visokim rizikom prijeloma zahtijevaju raniji i agresivniji terapijski pristup koji u većini slučajeva uključuje inicijalnu anaboličku terapiju teriparatidom.

Bisfosfonati ostaju temelj prve linije liječenja u velikog broja bolesnika. Njihova učinkovitost u smanjenju vertebralnih i nevertebralnih prijeloma dobro je dokazana. U kliničkoj praksi važno je pravilno procijeniti adherenciju, gastrointestinalnu podnošljivost i bubrežnu funkciju. Također smo naglasili koncept „drug holiday“ kod dugotrajne terapije bisfosfonatima, uz pažljivu individualnu procjenu rizika.

Osteoanabolička terapija, prvenstveno teriparatid, rezervirana je za bolesnike s vrlo visokim rizikom prijeloma, multiplim prijelomima ili neuspjehom prethodne terapije. U priručniku posebno ističemo suvremeni koncept sekvencijskog liječenja. Nakon završetka osteoanaboličke terapije potrebno je nastaviti antiresorptivnim lijekom kako bi se očuvala stečena koštana masa i terapijski učinak.

Denosumab predstavlja iznimno učinkovitu antiresorptivnu terapiju, osobito u bolesnika s visokim rizikom prijeloma ili kontraindikacijama za bisfosfonate. Međutim, jedna od važnih poruka priručnika odnosi se na potrebu planiranja prekida terapije denosumabom. Nagli prekid bez odgovarajuće sekvencijske antiresorptivne terapije može dovesti do ubrzanog gubitka koštane mase i višestrukih vertebralnih prijeloma. Zbog toga svaka odluka o uvođenju denosumaba mora uključivati dugoročan terapijski plan.

Važan koncept koji smo snažno naglasili jest „treat to target“ pristup u liječenju osteoporoze. Cilj liječenja nije samo propisivanje lijeka nego postizanje konkretnih terapijskih ishoda: smanjenje rizika prijeloma, stabilizacija ili povećanje mineralne gustoće kosti te sprječavanje novih vertebralnih deformacija. Takav pristup zahtijeva redovito praćenje bolesnika i pravodobnu prilagodbu terapije.

Praćenje bolesnika mora biti kontinuirano i strukturirano. Kontrolna DXA mjerenja preporučuju se u odgovarajućim vremenskim razmacima, ali još važnije je procijeniti pojavljuju li se novi prijelomi, postoji li pad tjelesne visine, kakva je adherencija terapiji i postoje li nuspojave liječenja. U praksi se često susrećemo s problemom loše adherencije, osobito kod peroralnih bisfosfonata, zbog čega edukacija bolesnika postaje jednako važna kao i sam izbor lijeka.

Osteoporoza u muškaraca

Jedno od posebno važnih poglavlja odnosi se na osteoporozu u muškaraca, koja je dugo bila zanemarena. Iako je prevalencija niža nego u žena, muškarci imaju veću smrtnost nakon osteoporotskih prijeloma. Potrebno je aktivnije prepoznavati rizične skupine, osobito muškarce starije dobi, bolesnike s hipogonadizmom, kroničnim alkoholizmom ili dugotrajnom primjenom glukokortikoida.

GIOP - glukokortikoidima inducirana osteoporoza

Glukokortikoidima inducirana osteoporoza također zahtijeva poseban pristup. Gubitak koštane mase može nastupiti vrlo brzo nakon početka terapije glukokortikoidima, zbog čega prevenciju treba započeti rano. U priručniku preporučujemo procjenu rizika i pravodobno uvođenje antiosteoporotske terapije u bolesnika kojih se planira uvođenje ili koji dugotrajno uzimaju glukokortikoide.

Multidisciplinarni pristup

Naglasili smo i važnost multidisciplinarnog pristupa. Uspješno liječenje osteoporoze zahtijeva suradnju liječnika obiteljske medicine, endokrinologa, reumatologa, fizijatara, ortopeda, radiologa i nutricionista. Posebnu ulogu imaju centri za koordinaciju skrbi nakon prijeloma, tzv. Fracture Liaison Services, koji dokazano smanjuju rizik novih prijeloma i poboljšavaju ishode liječenja.

Priručnik je pisan s namjerom da bude praktičan alat. Zato smo uključili algoritme za procjenu rizika, dijagnostičku obradu i odabir terapije. U svakodnevnoj kliničkoj praksi liječnici često trebaju brze i jasne smjernice, ali i razumijevanje logike koja stoji iza terapijskih odluka. Naš cilj nije bio samo prenijeti smjernice nego pomoći kliničarima u donošenju individualiziranih odluka za svakog bolesnika.

Posebno smo vodili računa o prilagodbi međunarodnih preporuka hrvatskom zdravstvenom sustavu. Dostupnost lijekova, organizacija skrbi i mogućnosti dijagnostike razlikuju se među zemljama, zbog čega je bilo nužno izraditi preporuke koje su primjenjive u domaćoj kliničkoj praksi.

Zaključak

Na kraju, najvažnija poruka priručnika jest da osteoporotski prijelom nije izolirani događaj nego upozorenje na kroničnu bolest koja zahtijeva dugoročno praćenje i liječenje. Svaki prijelom treba promatrati kao priliku za intervenciju i prevenciju novih prijeloma. Ako uspijemo pravodobno identificirati rizične bolesnike, pravilno procijeniti rizik bolesnika za razvitak prijeloma te individualizirano primijeniti suvremene terapijske mogućnosti, možemo značajno smanjiti teret osteoporoze u populaciji.

Upravo zato vjerujem da suvremeni pristup osteoporozi mora biti proaktivan, multidisciplinaran i usmjeren prema prevenciji prijeloma. Naš je zadatak liječiti bolesnika, a ne samo denzitometrijski nalaz. Osteoporoza je bolest koja se može uspješno liječiti, ali samo ako ju prepoznamo na vrijeme i pristupimo joj sustavno, odgovorno i dugoročno.

Izrada ovog priručnika bila je pokušaj da se suvremena znanstvena saznanja pretoče u praktične preporuke koje će pomoći liječnicima u svakodnevnom radu i unaprijediti skrb za bolesnike s osteoporozom u Hrvatskoj (endo.hr).

Literatura

1. Canecki-Varžić S, Bilić-Ćurčić I, Bakula M, ur. Preporuke za dijagnostiku i liječenje osteoporoze [Internet]. Osijek: Medicinski fakultet Osijek, Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku; 2025 [citirano 2026 Aug 31]. Dostupno na: https://endo.hr/wp-content/uploads/2025/09/Osteoporoza-prirucnik-HED-v01.pdf [endo.hr]