Alen Babacanli, dr. med, spec. hitne medicine
30.10.2021.
Prema najnovijoj definiciji Svjetske zdravstvene organizacije post COVID-19 je stanje koje se javlja kod osoba s anamnezom vjerojatne ili potvrđene infekcije SARS-om CoV-2, obično 3 mjeseca od početka bolesti COVID-19 sa simptomima, a koja traje najmanje 2 mjeseca i ne može se objasniti drugom dijagnozom.
Prema najnovijoj definiciji Svjetske zdravstvene organizacije post COVID-19 je stanje koje se javlja kod osoba s anamnezom vjerojatne ili potvrđene infekcije SARS-om CoV-2, obično 3 mjeseca od početka bolesti COVID-19 sa simptomima, a koja traje najmanje 2 mjeseca i ne može se objasniti drugom dijagnozom.
Najučestaliji simptomi su umor, otežano disanje, kognitivna disfunkcija, bol u mišićima i zglobovima, kratak dah, poremećaji spavanja, problemi s pamćenjem, tahikardije, palpitacije te brojni drugi simptomi koji imaju utjecaj na svakodnevno funkcioniranje. Simptomi mogu biti novi nakon početnog oporavka od akutne epizode COVID-19 ili trajati nakon početne bolesti. Simptomi također mogu varirati ili se vratiti tijekom vremena.
Istraživanja pokazuju da je post- COVID sindrom, kao i akutna COVID-19 infekcija, protrombogeno stanje te je rizik tromboembolijskih incidenata u tih pacijenata znatan, neovisno o profilaktički provedenoj antikoagulantnoj terapiji. U literaturi su opisani brojni slučajevi, kako arterijskih tako i venskih tromboembolijskih incidenata te čak i bizarni slučajevi konkomitantnih tromboembolijskih incidenata, npr. istovremenog ishemijskog moždanog udara i akutnog infarkta miokarda posljedično trombu u lijevom ventrikulu. Tromboembolijski incidenti u ovoj populaciji javljaju se u pacijenata koji nemaju klasične rizične čimbenike za razvoj istih. Za sada nije poznat točan mehanizam prokoagulabilnosti u sklopu COVID-19 infekcije. Jedna od teorija govori o pojačanoj aktivaciji angiotenzin-konverter enzima 2 (ACE-2) koji čini esencijalnu komponentu RAAS sustava na vaskularnim endotelnim stanicama. ACE2 konvertira angiotenzin 2 u angiotenzin- (1-7) te u angiotenzin- (1-9) koji potom uzrokuje disbalans u koncentraciji tPA i PAI-1 povećavajući rizik od tromboze. Drugi pretpostavljeni mehanizam povezuje protrombogenost s povišenim D-dimerima i prisutnošću antifosfolipidnih antitijela često otkrivenih u ovih pacijenata. Za sada nema jasnih smjernica za uvođenje antikoagulantne terapije u svih COVID-19 pacijenata radi prevencije tromboembolijskih incidenata, ali studije pokazuju da pacijenti liječeni profilaktičnim ili terapijskim dozama antikoagulantih lijekova ipak imaju manju incidenciju tromboembolijskih incidenata.
Kako smo već naveli SARS-CoV 2 ima velik afinitet za ACE-2 enzim koji također ima ekspresiju i na neuronima te glija stanicama čime možemo objasniti učestalost neuroloških komplikacija u sklopu akutnog, ali i post- COVID sindroma. Jedan od najčešćih neuroloških simptoma je anosmija koja se javlja u akutnoj COVID-19 infekciji i obično traje do mjesec dana, ali zabilježeni su slučajevi višemjesečnog oslabljenog ili potpunog gubitka njuha. Osim već navedenih tromboembolijskih incidenata koji se prezentiraju neurološkim ispadima u vidu ishemijskih moždanih udara, opisane su i brojne druge neurološke komplikacije, u prvom redu periferne neuropatije kao što je Gullain- Barre sindrom. Post-COVID sindrom uključuje simptome povezane s rezidualnom upalom (npr. encefalitis), oštećenjem organa (npr. moždani udar u sklopu tromboembolijskog incidenta), ali i pogoršanja prethodnih kroničnih bolesti (npr. egzacerbacije epilepsije, demencije, multiple skleroze) te nespecifična stanja povezana s hospitalizacijom ili mehaničkom ventilacijom (npr. superponirane bakterijske infekcije).
Još neki od učestalijih opisanih bolesti u sklopu post-COVID sindroma su protrahirane glavobolje, posturalna ortostatska tahikardija (POTS), epilepsija, artritis i brojni drugi, ali osim somatskih stanja bilježi se i porast psihijatrijskih komplikacija, u prvom redu PTSP-a.
Kod većine bolesnika s post-COVID simptomima je smanjena kvaliteta života i svakodnevno funkcioniranje, ali samo stanje neće akutno ugroziti život. Kod malog broja bolesnika treba na vrijeme prepoznati stanja poput akutnog infarkta miokarda, cerebrovaskularnog inzulta, epileptičkog statusa, postinfekcijskog encefalitisa i Guillain-Barre sindroma te na vrijeme započeti s liječenjem. Za sada nije otkriven jasan mehanizam nastanka komplikacija, niti smjernice za prevencije stoga je i dalje primaran cilj sprječavanje širenja COVID-19 infekcije epidemiološkim mjerama i cijepljenjem.
