x
x

Održano predavanje: Plastika kao izvor hormonskih otrova

  11.02.2013.

U organizaciji Sekcije farmaceuta HKLD-a, u utorak 5. veljače 2013. godine u Dvorani "Margarita Peraica" održano je predavanje na temu: Plastika kao izvor hormonskih otrova. Predavanje je održao dr.sc. Valerije Vrček, profesor na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu u Zagrebu.

Održano predavanje: Plastika kao izvor hormonskih otrova
Neprikladnim skladištenjem, korištenjem ili transportom može iz PET- plastike migrirati cijeli arsenal kemikalija: kancerogeni spoj di (2-etilheksil) ftalat (DEHP), heptanon, oktanal, benzaldehid, dimetil-tereftalat, benzen, kloroform, dikormetan, toluen, acetaldehid, formaldehid, aceton, doksenamid, kositreni spojevi... Pod utjecajem svjetla, temperature ili mehaničkog stresa mogu bezalkoholna pića postati tako opasna za zdravlje.

U prvom dijelu predavanja prof. Vrček je predstavio nekoliko vrsta plastike od koje se radi ambalaža za hranu i piće, te razne vrećice. To su PC, PET, PVC,PE, HDPE,PP,PS PLA i dr.

Prikazao je primjer polikarbonatne plastike (PC), to je tvrda prozirna plastika koja se koristi za proizvodnju bočica za piće i za unutarnje oblaganje limenka i konzerva. U dodiru s hranom ili pićem ispušta se hormonski otrov bisfenol A, i to u koncentracijama koje mogu izazvati niz zdravstvenih poremećaja: neurološke smetnje, hormonske poremećaje, rak dojke i prostate.

Brzina migracije bisfenola A iz PC plastike raste s vremenom (starenjem bočica), a posebno se ubrzava zagrijavanjem, stvaranjem sitnih ogrebotina, ili korištenjem takvih plastičnih posuda za zagrijavanje u mikrovalnoj pećnici. V. Vrček je potkrijepio svoja stajališta navodeći znanstvena istraživanja koja jasno pokazuju da PC plastika nije inertan materijal, niti je prikladna ambalaža za čuvanje hrane i pića. U EU odnedavno je zabranjena uporaba te plastike za proizvodnju dječjih bočica, ali nije zabranjena za unutarnje oblaganje limenki za sokove ili pivo.

Isto tako je dokazano da kemikalije cure i iz PET- ambalaže (polietilentereftalatni polimer). Neprikladnim skladištenjem, korištenjem ili transportom može iz PET- plastike migrirati cijeli arsenal kemikalija: kancerogeni spoj di (2-etilheksil) ftalat (DEHP), heptanon, oktanal, benzaldehid, dimetil-tereftalat, benzen, kloroform, dikormetan, toluen, acetaldehid, formaldehid, aceton, doksenamid, kositreni spojevi... Pod utjecajem svjetla, temperature ili mehaničkog stresa mogu bezalkoholna pića postati tako opasna za zdravlje. To znaju znanstvenici koji to mjere ali se u mjerodavnim institucijama to ne provjerava.

Na kraju je V. Vrček zaključio na temelju studija i mjerljivih dokaza da je sva plastika slična: izvor je endokrinih disruptora ili kako ih naziva hormonskih otrova. U nekoj ih je plastici više u nekoj manje ali je ipak dokazana njihova prisutnost.

Alternativna rješenja tzv. zelena plastika jo je u povojima a i skupa je i neće tako brzo moći zamijeniti dosadašnju plastiku. Potrošači su tako i dalje izloženi zdravstvenim rizicima. Zanimljivo predavanje i rasprava su nas navela na razmišljanje o tome koliko smo svjesni te druge strane tehnološkog napretka.

Vanda Vukušić, mag. pharm.

www.hkld.hr