Prepreke u zdravstvenom sustavu - kako ih vide onkološki pacijenti?
07.07.2012.
Bolesnika ne možemo liječiti bez njegovog pristanka, a on pak pristanak može dati samo ako je upoznat s dijagnozom i načinom liječenja. Prema Europskoj deklaraciji o unapređenju prava pacijenata, pacijenti imaju “pravo biti potpuno obaviješteni o svom zdravstvenom stanju”,
ali također “preduvjet za bilo kakav medicinski postupak jest pristanak pacijenta, koji je o postupku potpuno obaviješten“.
Nadalje, dobra komunikacija između bolesnika i liječnika ažna je općenito u liječenju, a ključna je u liječenju bolesnika s onkološkom bolesti, jer pacijenti moraju podnositi stres, nesigurnost, primiti niz informacija i donijeti odluke koje bitno utječu na njihov život. Dobar odnos liječnika pomaže pacijentu da lakše primi "loše" vijesti, podnese emocionalni pritisak zbog bolesti koja ugrožava život, te da shvati i zapamti niz informacija bolesti i liječenju. Kako bismo utvrdili razinu informiranosti onkološkog pacijenta njegovoj dijagnozi, načinima i nuspojavama liječenja, pravima te procjenu kvalitetu komunikacije s liječnicima proveli smo 4 fokus grupe (N = 25) s ženama oboljelim od različitih vrsta karcinoma koje su korisnice usluga Centra za psihološku pomoć ženama oboljelim od raka „SVE za NJU!".
Većina ispitanica tvrdi kako nije bila dobro informirana o svojoj dijagnozi, mogućim komplikacijama, načinima liječenja i nuspojavama te pravima i načinima ostvarivanja prava. Navode i kako su liječnici preopterećeni te im nisu mogli posvetiti dovoljno vremena za objašnjavanje dijagnoze, postupaka liječenja, nuspojava i prava. Većina ispitanica navodi kako nisu zadovoljne odnosom ni komunikacijom s liječnikom, često opisujući odnos kao „hladan"; pacijentice se osjećaju „kao broj" i da sve „ide kao na traci", većina nije ni imala vremena
razmisliti o liječenju.
Krajem rasprava predložene su i konkretne smjernice, prijedlozi rješenja problema:
• da se liječnici rasterete (da im se smanji norma);
• da se na onkološkim odjelima zaposle psiholozi kojima bi se pacijentice odmah po saznanju dijagnoze slale na razgovor kako bi se ublažila prvotna reakcija i kako bi se pacijent osnažio te koji bi bili zaduženi za razgovore s članovima obitelji;
• da se organiziraju tjedna skupna informiranja kako liječnici ne bi morali svakom pojedinom onkološkom pacijentu objašnjavati o kakvoj dijagnozi se radi te postupcima, nuspojavama liječenja i informiranje o pravima;
• predloženo je i organiziranje tzv „vip termina" a onkološke pacijente koji u kratkom vremenskom razdoblju (recimo, u roku od 48 sati) moraju obaviti veliki broj pretraga.
Maja Boban, Almenka Balenović, Ljiljana Vukota, Jana Dusper
Udruga „SVE za NJU!",Centar za psihološku pomoć ženama oboljelim od raka, Zagreb