Istraživači su analizirali podatke 1597 pacijenata dijagnosticiranih s PAH između 2009. i 2020. iz francuskog registra kako bi procijenili je li primjena antikoagulansa povezana s ukupnim preživljenjem; 380 od tih pacijenata bilo je na terapiji antikoagulansima.

PAH je definiran kao srednji tlak u plućnoj arteriji ≥ 25 mm Hg, plućni kapilarni tlak ≤ 15 mm Hg i plućni vaskularni otpor > 3 WU. Podskupine PAH uključivale su idiopatski/nasljedni PAH ili PAH povezan s anoreksigenima, PAH povezan s bolestima vezivnog tkiva te PAH uzrokovan popravljenim urođenim srčanim greškama.

Prilagodbom prema sklonosnim bodovima (propensity scores) dobivena je pseudopopulacija od 1591 pacijenta koji su primali antikoagulanse (prosječna dob 61,4 godine; 33,6% muškaraca) i 1598 pacijenata koji nisu (prosječna dob 61,6 godina; 34,3% muškaraca).

Primarni ishod bio je ukupno preživljenje, praćeno tijekom minimalnog razdoblja od 3 godine.

Istraživači su proveli ažuriranu meta-analizu koja je uključivala pet prethodnih nacionalnih prospektivnih studija zajedno s trenutnom analizom registra.

Analiza je pokazala medijan preživljenja od 5,62 godine kod pacijenata koji su primali antikoagulanse i 5,37 godina kod onih koji nisu, bez značajne razlike između skupina.

Idiopatski/nasljedni PAH povezan s anoreksigenima činio je oko 64,1%–65,0% slučajeva PAH-a. Primjena antikoagulansa nije bila povezana s preživljenjem ni kod pacijenata s idiopatskim/nasljednim PAH-om povezanim s anoreksigenima, niti kod onih s PAH-om povezanim s bolestima vezivnog tkiva.

Ažurirana meta-analiza nije pronašla povezanost između terapije antikoagulansima i preživljenja u ukupnoj skupini niti u ključnim podskupinama PAH-a; objedinjena analiza pokazala je heterogenost.

„Unatoč snažnoj patofiziološkoj osnovi koja podržava primjenu antikoagulantne terapije kod PAH-a, naša analiza, temeljena na velikom nacionalnom registru i integrirana u ažuriranu meta-analizu suvremenih podataka iz registara, nije pokazala povezanost između primjene antikoagulansa i poboljšanih ishoda preživljenja,” izvijestili su istraživači.

Studija zaslužuje priznanje kao važan rad s izravnim kliničkim značajem za odluku o liječenju s kojom se liječnici koji upravljaju PAH pacijentima redovito suočavaju. Međutim, područje ostaje suočeno s potrebom usklađivanja patoloških i patofizioloških opažanja koja impliciraju trombozu u PAH-u, a koja se ne čine usklađenima s kliničkim istraživanjima o primjeni antikoagulacije za ublažavanje nepovoljnih ishoda.