Istraživanje, objavljeno u časopisu Science Advances, otkriva da u obiteljima s više djece istog spola postoji veća vjerojatnost da će i sljedeće dijete biti istog spola.

Na primjer, u obiteljima s troje djece muškog spola, šansa da četvrto dijete bude dječak iznosi 61%. U obiteljima s tri djevojčice, vjerojatnost da će sljedeće dijete biti djevojčica iznosi 58%. Ovi rezultati dovode u pitanje tradicionalno uvjerenje da je omjer 50:50 za svaki pojedinačni porod.

“Na temelju ovih nalaza, parovima treba reći da je šansa da dobiju dijete suprotnog spola od prethodne djece zapravo manja od 50%,” kaže dr. Alex Polyakov, opstetričar i istraživač sa Sveučilišta u Melbourneu.

Dob majke kao čimbenik

Studija je analizirala podatke o više od 58.000 američkih medicinskih sestara koje su rađale između 1956. i 2015. godine. Istraživači su otkrili da su u obiteljima s dvoje djece najčešće kombinacije bile jedno dijete svakog spola. No, u obiteljima s troje ili više djece, češće su se pojavljivale kombinacije djece istog spola.

Zanimljivo je da su žene koje su imale prvo dijete s 29 ili više godina imale 13% veću vjerojatnost da će imati djecu istog spola, u usporedbi sa ženama koje su prvo dijete rodile prije 23. godine. Jedno od mogućih objašnjenja je promjena pH vrijednosti u rodnici s godinama, što može utjecati na to hoće li jajnu stanicu oploditi spermij s X ili Y kromosomom.

Genetski utjecaj

Genomska analiza otkrila je i dvije česte genetske varijante povezane s rađanjem djece određenog spola. Promjena na kromosomu 10, u genu NSUN6, bila je povezana s većom vjerojatnošću rađanja djevojčica. S druge strane, promjena na kromosomu 18, blizu gena TSHZ1, bila je povezana s većom vjerojatnošću rađanja dječaka.

Studija se nije bavila genetskim doprinosom očeva, a autori ističu da bi danas bilo teško provesti slična istraživanja koja uključuju oba roditelja, s obzirom na sve manji broj djece po obitelji u mnogim zemljama.

Znanstveni, ali ne i osobni uvid

Iako rezultati pružaju zanimljiv uvid u biološke i genetske mehanizme koji mogu utjecati na spol djeteta, autori naglašavaju da se ti nalazi odnose na populacijske trendove, a ne na pojedinačne slučajeve. Roditelji ne mogu koristiti ove rezultate za predviđanje spola svog djeteta.

Unatoč tome, studija otvara nova pitanja o ulozi majčinih godina, hormona i genetike u određivanju spola djeteta, te potiče daljnja istraživanja u ovom intrigantnom području biologije ljudske reprodukcije.