U svakodnevnom radu liječnika, bilo u primarnoj zdravstvenoj zaštiti ili bolničkom okruženju, susrećemo se s pacijentima koji u svojoj dokumentaciji nose oznaku alergije na penicilin ili druge beta-laktamske antibiotike. Oznaka koja je jednom upisana, nerijetko ostaje dugotrajno, bez daljnje provjere.
Procjenjuje se da oko 10 % populacije ima dokumentiranu oznaku alergije na penicilin, iako se u više od 90 % slučajeva ona ne može potvrditi testiranjem. Razlog tomu najčešće je pogrešna interpretacija nuspojave ili nespecifični simptomi u dječjoj dobi. Takve netočne oznake izravno utječu na izbor terapije: umjesto prvog izbora, posežemo za rezervnim antibioticima koji su često skuplji, s većim rizikom nuspojava i širim spektrom, što dodatno pridonosi razvoju antimikrobne rezistencije.
Netočna oznaka alergije na antibiotik nije bezazlen zapis. U tih bolesnika povećan je rizik od infekcija multirezistentnim patogenima, zabilježeno je dulje trajanje hospitalizacije, povećan rizik od infekcije s Clostridium difficile, a veći su i ukupni troškove liječenja, čime se dodatno opterećuje zdravstveni sustav.
U cilju smanjenja navedenih posljedica, razvijaju su strategije za uklanjanje netočnih oznaka alergije na beta-laktame, poznate kao de-labelling.
Standardni pristup ispitivanju preosjetljivosti na beta-laktamske antibiotike, u Hrvatskoj uključuje konzultaciju subspecijalista, najčešće kliničkog farmakologa ili imunologa. Najveće iskustvo u ispitivanju ima Zavod za kliničku farmakologiju KBC-a Zagreb koji je najveće i najdugovječnije središte, gdje se godišnje obradi oko stotinu bolesnika s prijavljenom alergijom na beta-laktame. Testiranja se provode tijekom hospitalizacije ili putem dnevne bolnice, gdje se odvija najveći dio kliničkog rada.
Protokol uključuje uzimanje detaljne anamneze, fizikalnog statusa te vitalnih parametara, nakon čega slijede kožni testovi, a potom i provokacijski test, najčešće oralnim putem u više faza, koji se smatra zlatnim standardom za isključivanje preosjetljivosti. Postupci su usklađeni sa smjernicama Europske mreže za alergije na lijekove, Europske akademije za alergologiju i kliničku imunologiju. Zbog ograničenih kapaciteta i dugotrajnosti postupaka, dostupnost testiranja značajno je ograničena, a „liste“ čekanja duge, pogotovo za pacijente izvan Zagreba.
Zbog toga se sve više pažnje posvećuje novim, jednostavnijim i učinkovitjim postupcima uklanjanja netočne oznake alergije na beta-laktamske antibiotike, osobito u pacijenata s niskim rizikom. Razvijeni su i validirani alati za stratifikaciju rizika kojima se mogu procijeniti bolesnici u kojih nije potrebna puna alergološka obrada, već se oznaka može ukloniti na temelju anamnestičkih podataka ili provođenjem izravnog oralnog provokacijskog testa, bez prethodnih kožnih testova. Ove metode pokazale su se sigurnima i učinkovitima u brojnim istraživanjima, a njihova je primjena sve češća i u izvanbolničkim uvjetima, uključujući ordinacije liječnika obiteljske medicine.
Uklanjanje netočnih oznaka alergije zahtijeva sustavan pristup koji uključuje edukaciju zdravstvenih djelatnika, standardizaciju medicinske dokumentacije, objedinjeni informatički sustav u zdravstvu, implementaciju alata za procjenu rizika te suradnju između primarne i sekundarne zdravstvene zaštite. Uklanjanjem netočnih oznaka alergije, činimo više od korekcije kartona, vraćamo pacijentima pristup optimalnoj terapiji, smanjujemo nepotrebno korištenje antibiotika širokog spektra, smanjujemo rezistenciju i štitimo budućnost antimikrobne terapije.
Iva Mikulić