U New Yorku su pacijentima implantirane dopamin-produktivne stanice dobivene iz embrionalnih matičnih stanica, koje su preživjele, lučile dopamin i bile dobro podnošene. Neki pacijenti su pokazali smanjenje tremora, a FDA je programu dodijelila status napredne regenerativne terapije, omogućivši brži prelazak u fazu 3 ispitivanja.

U Japanu je korištena drugačija metoda — inducirane pluripotentne stanice odraslih donora pretvorene su u neuralne progenitorske stanice. I ovdje su rezultati pokazali sigurnost i određena poboljšanja simptoma. Ovi uspjesi potaknuli su međunarodnu suradnju kroz GForce-PD konzorcij, s ciljem ubrzanja i sigurnijeg razvoja terapija.

Parkinsonova bolest je idealan kandidat za ovakve terapije jer uključuje gubitak jedne vrste neurona. No, izazovi ostaju — primjerice, stanice se često ubrizgavaju u striatum, dok izvorni neuroni dolaze iz moždanog debla, što može otežati pravilnu integraciju u neuralne krugove.

Terapije matičnim stanicama istražuju se i kod drugih bolesti. Kod amiotrofične lateralne skleroze (ALS), cilj nije zamjena neurona, već produženje života postojećih putem astroglija koje luče zaštitne faktore. U Alzheimerovoj bolesti, terapija laromestrocel pokazala je smanjenje atrofije mozga i upale. U epilepsiji, terapija NRTX-100 smanjila je učestalost napadaja kod većine pacijenata.

Različite vrste matičnih stanica imaju svoje prednosti i izazove. Embrionalne stanice su najpotentnije, ali etički sporne. Mezenhimalne stanice imaju protuupalna svojstva i ne izazivaju imunološki odgovor. Inducirane pluripotentne stanice su fleksibilne, ali zahtijevaju složeniju proizvodnju i sigurnosne protokole.

Jedan od najvećih izazova je vrijeme — stanice trebaju godine da sazriju i integriraju se u mozak, dok klinička ispitivanja često traju samo dvije godine. Također, jednom implantirane stanice ostaju trajno, što otvara etička pitanja o informiranom pristanku i dugoročnoj skrbi.

Unatoč visokim troškovima i logističkim izazovima, terapije matičnim stanicama mogle bi dugoročno biti isplative ako osiguraju trajne učinke. Napredak u genskom inženjeringu, automatizaciji proizvodnje stanica i primjeni umjetne inteligencije dodatno ubrzava razvoj.

Zaključno, iako je pred znanstvenicima još dug put, rezultati pokazuju da je moguće popraviti oštećenja u mozgu — najkompleksnijem ljudskom organu. Terapije matičnim stanicama sve su bliže kliničkoj stvarnosti i otvaraju vrata novim mogućnostima u liječenju neurodegenerativnih bolesti.