Mogu li stanični glasnici predvidjeti uspjeh terapije depresije?
10.05.2025.
Prvi rezultati istraživanja ukazuju na povezanost masnih kiselina, upale i težine simptoma depresije. Neke terapije mogu djelovati protuupalno, što otvara nova pitanja o ulozi upale u razvoju depresije.
Depresija predstavlja jedan od najvećih javnozdravstvenih izazova današnjice, a prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, pogađa više od 280 milijuna ljudi diljem svijeta. Znanstvenici Instituta Ruđer Bošković (IRB) u Zagrebu, predvođeni dr. sc. Mateom Nikolac Perković, pokrenuli su slovensko-hrvatski multidisciplinarni istraživački projekt pod nazivom "Cirkulirajuće ekstracelularne vezikule kao prediktori antidepresivnog odgovora: Praćenje mehanizma djelovanja novih terapijskih pristupa u depresiji" (EVroPAR), koji bi mogao značajno unaprijediti razumijevanje i liječenje ovog složenog poremećaja.
Upravo ova sposobnost ekstracelularnih vezikula da prenose informacije između mozga i periferije čini ih iznimno zanimljivim za istraživanje psihijatrijskih poremećaja. Naime, prikupljanje uzoraka iz središnjeg živčanog sustava predstavlja značajan izazov u istraživanju psihijatrijskih poremećaja. Za razliku od nekih drugih bolesti, uzimanje uzoraka cerebrospinalne tekućine rijetko je dio standardne dijagnostike kod psihijatrijskih poremećaja poput depresije i uglavnom se ne provodi.
U sklopu projekta znanstvenici će analizirati uzorke krvi pacijenata s depresijom prije i nakon različitih terapijskih pristupa: konvencionalne farmakoterapije (duloksetin), fototerapije (svjetlosne terapije), transkranijalne magnetske stimulacije (TMS) i terapije esketaminom. Trenutačno dostupne terapije za depresiju često se temelje na principu pokušaja i pogreške, što može biti frustrirajuće za pacijente i liječnike. Cilj projekta je identificirati promjene u vezikulama, kao specifičnim biomarkerima koji bi omogućili personalizirani pristup liječenju, odnosno pravi lijek za pravog pacijenta u pravo vrijeme.
Projekt EVroPAR je slovensko-hrvatski multidisciplinarni istraživački projekt koji objedinjuje bazično, predkliničko i kliničko istraživanje, zahvaljujući suradnji Instituta Ruđer Bošković, Instituta za biokemiju Medicinskog fakulteta u Ljubljani, Sveučilišne zaklade San Pablo CEU iz Španjolske, Kliničkog bolničkog centra Zagreb, Sveučilišne psihijatrijske klinike Ljubljana te slovenskog poduzeća Labena. Projekt se provodi od prosinca 2022. do studenog 2025. godine, a financira ga Hrvatska zaklada za znanost.
Dugoročno, znanstvenici očekuju da će identificirati nove biomarkere koji će pomoći u predviđanju terapijskog odgovora, ali i u razumijevanju bioloških procesa koji stoje iza različitih oblika depresije. Ovo bi u konačnici moglo voditi prema razvoju novih, učinkovitijih i personaliziranih terapijskih pristupa.