Pretilost ima središnju i višestruku ulogu u patofiziologiji nastanka boli povezane s osteoartritisom (OA). Ne radi se samo o mehaničkom utjecaju tjelesne mase već se taj učinak vidi izravno i neizravno kroz različite promjenjive čimbenike rizika. Tako je disfunkcija masnog tkiva uključena u nastanak boli kod osteoartritisa zbog lokalne i sistemske upale, imunološke disfunkcije i proizvodnje proupalnih citokina i adipokina.
Disfunkcija masnog tkiva usko je povezana s metaboličkim sindromom koji ima specifične učinke na bol povezanu s OA, neovisno o BMI-u. Interakcija između pretilosti, disfunkcije masnog tkiva i metaboličkog sindroma utječe na bol povezanu s OA kroz različite mehanizme boli, uključujući nociceptivnu bol, perifernu i centralnu senzitizaciju.
Ove složene interakcije doprinose pojačanom osjećaju boli kod osoba koje imaju osteoartritis i pretile su. Osim toga, strategije liječenja boli manje su učinkovite kod pretilih osoba. Važno je napomenuti da terapijske intervencije koje su istovremeno usmjerene na liječenje pretilosti i metaboličkog sindroma vjerojatno mogu pomoći i u smanjenju bolova kod OA što je još potrebno potvrditi daljnjim istraživanjima.
Dublje razumijevanje složenog odnosa između pretilosti, metaboličkog sindroma i boli povezane s OA ključno je i moglo bi pomoći u razvoju nekih inovativnih pristupa u liječenju OA.
Metabolički sindrom je skup međusobno povezanih čimbenika rizika, uključujući inzulinsku rezistenciju, visceralnu pretilost, dislipidemiju i hipertenziju. Ovi čimbenici značajno povećavaju rizik od razvoja osteoartritisa (OA) i utječu na težinu simptoma.
Evo kako se metabolički sindrom povezuje s OA:
1. Upala: Metabolički sindrom često prati kronična niska razina upale, koja može pogoršati upalne procese u zglobovima, što dovodi do oštećenja hrskavice i razvoja OA.
2. Adipokini: Masno tkivo kod osoba s metaboličkim sindromom proizvodi veće količine pro-upalnih adipokina (poput leptina i adiponektina), koji mogu potaknuti upalu i razgradnju hrskavice.
3. Inzulinska rezistencija: Inzulinska rezistencija, koja je ključna komponenta metaboličkog sindroma, može dovesti do disfunkcije endotela i smanjene opskrbe zglobova hranjivim tvarima, što dodatno pogoršava OA.
4. Visceralna pretilost: Visceralna pretilost povećava mehanički stres na zglobove, posebno na koljena i kukove, što može ubrzati razvoj OA.
5. Dislipidemija: Poremećaji u lipidnom profilu, karakteristični za metabolički sindrom, mogu pojačati upalni proces i oštećenje zglobova.
Ove interakcije između metaboličkog sindroma i OA čine liječenje još složenijim, ali će se sigurno u budućnosti individualiziranim pristupom i ciljanim liječenjem riješiti liječenje boli kod pretilih osoba s osteoartritisom i poboljšati kvaliteta života ovih bolesnika.