x
x

Utjecaj upalnog artritis na sistemsku sklerozu

  16.02.2024.

Sistemska skleroza (sklerodermija, SSc) je autoimuna bolest vezivnog tkiva koju karakterizira fibroza kože i unutarnjih organa. Ova je studija nastojala odrediti prevalenciju upalnog artritisa u velikoj australskoj kohorti SSc i odrediti njezino liječenje, povezanost bolesti i utjecaj na ishode.

Utjecaj upalnog artritis na sistemsku sklerozu

Upalni artritis (IA) pojavio se u jedne trećine bolesnika sa sistemskom sklerozom (SSc) u velikoj opservacijskoj studiji i bio je značajno povezan s lošom kvalitetom života i fizičkom funkcijom, kao i s difuznom bolešću, mišićno-koštanim manifestacijama, miozitisom i sicca sindromom.

Istraživači su pregledali podatke od 1717 odraslih osoba sa SSc-om koji su bili uključeni u kohortnu studiju australske sklerodermije kako bi identificirali one s IA, definiranom kao prisutnost sinovitisa u jednom ili više zglobova na kliničkom pregledu koji je dokumentirao liječnik.

Primarni ishod bila je kvaliteta života povezana sa zdravljem (HRQoL) na temelju izvješća pacijenata upotrebom Kratkog obrasca medicinskih ishoda i Informacijskog sustava mjerenja ishoda koje su prijavili pacijenti, te fizičke funkcije mjerene upitnikom za procjenu zdravlja.

IA je identificiran u 33,3% sudionika studije tijekom medijana praćenja od 4,3 godine. IA se javio u srednjoj dobi od oko 60 godina i nakon srednjeg trajanja SSc bolesti od 7,9 godina. Nema značajnih razlika u početnoj demografiji između pacijenata sa i bez IA.

Bolesnici s IA imali su značajno povećan rizik za difuzni kožni SSc (omjer izgleda [OR], 1,33), istodobne mišićno-koštane manifestacije kao što su trljanje tetiva i kontrakture zglobova (OR, 1,70), miozitis (OR, 2,11) i sicca sindrom, tj suhe oči (OR , 1,57), u usporedbi s onima bez.

Pacijenti s IA prijavili su značajno niže rezultate HRQoL i značajno veći fizički invaliditet, u usporedbi s onima koji nisu imali IA (P < 0,001 za oboje).

IA je bio značajno rjeđi među pacijentima s plućnom arterijskom hipertenzijom, u usporedbi s onima bez plućne arterijske hipertenzije (7,2% prema 11,3%; P = 0,007).

Prepoznavanje prisutnosti IA u SSc-u važan je prvi korak, jer njegovo liječenje i praćenje mogu ublažiti neke od povezanih bolesti.