Nefarmakološke intervencije su glavne mjere u liječenju bolesnika s postoperativnim delirijem, međutim antipsihotici se često koriste za kontrolu agitacije. U posljednje vrijeme se povećala uporaba atipičnih antipsihotika jer postoji mišljenje da su manje štetni od haloperidola. Međutim, komparativna sigurnost pojedinih antipsihotika u bolesnika s delirijem do sada nije jasno potvrđena.

Istraživači su analizirali bolničku bazu podataka koja sadrži više od 17 000 bolesnika starijih od 65 godina bez psihijatrijskih bolesti u sojoj anamnezi, a kojima su propisani oralni antipsihihotici unutar 7 dana od velikog operativnog zahvata. Od antipsihotika su uvedeni haloperidol, olanzapin, kvetiapin ili risperidon. Prosječna dob analiziranih bolesnika bila je 80 godina, a većina njih je imala i komorbiditete, uključujući i demenciju. Liječnici su najviše propisivali kvetiapin (53%).

U analizama je uočeno da je rizik od smrti u bolnici bio je 3,1%, a taj je rizik bio sličan bez obzira na primijenjeni antipsihotik. Rizik za kliničke nuspojave bez smrtnog ishoda kretao se od 2,0% do 2,6% za srčane aritmije; 4,2% do 4,6% za upalu pluća i 0,6% do 1,2% za moždani udar ili tranzitornu ishemijsku ataku, bez značajnih razlika između skupina.

Svi primijenjeni antipsihotici bili su povezani sa značajnim morbiditetom i mortalitetom u bolesnika s postoperativnim delirijem, tako da se i dalje naglašava važnost nefarmakoloških intervencija. Ograničenje studije je nedostatak informacija o težini delirija u skupinama kao i usporedba četiri antipsihotika umjesto usporedbe s neliječenim bolesnicima.