Dosadašnja istraživanja pokazala su kako je dob nastupa prvih simptoma astme važan čimbenik pri određivanju prognoze bolesti i odgovora na terapiju, no nije poznato može li se povezati i s nekim drugim obilježjima bolesnika.

Liječnici iz Ujedinjenog kraljevstva, Španjolske, Italije, Nizozemske i Danske proveli su stoga istraživanje u kojem je sudjelovala do sada najveća skupina bolesnika s astmom koja je uključivala čak 586 436 odraslih bolesnika kojima je liječnik postavio dijagnozu astme u razdoblju od 2008. do 2013. godine. Ovisno o dobi nastupa prvih simptoma bolesnici su podijeljeni u skupinu u kojoj je astma nastupila u djetinjstvu, odnosno prije 18 godine života (n = 81 691), zatim u skupinu u kojoj je astma nastupila u odrasloj dobi, odnosno između 18. i 40. godine života (n = 218 184), te naposljetku u skupinu u kojoj se astma javila kasno, odnosno nakon 40. godine života (n = 286 561). Za sve bolesnike prikupljeni su zdravstveni podaci iz elektroničkih baza. Analiza je pokazala kako je od ukupnog broja sudionika 7,3 % imalo tešku astmu. Udio ženskih bolesnica bio je najveći u skupini bolesnika s kasnim nastupom astme (61 - 71 %), nešto manji u skupini s nastupom astme u odrasloj dobi (55 - 60 %), te najmanji u skupini bolesnika s nastupom astme u dječjoj dobi (41 - 48 %) (P < 0,001). Bolesnici s nastupom astme u odrasloj dobi imali su u usporedbi s bolesnicima s nastupom bolesti u dječjoj dobi veći rizik za prekomjernu tjelesnu masu, odnosno pretilost (prilagođeni omjer rizika 1,4; 95 % CI 1,1 – 1,8), i manji rizik da imaju neki od atopijskih poremećaja poput alergijskog rinitisa, alergijskog konjunktivitisa te atopijskog dermatitisa (prilagođeni omjer rizika 0,8; 95 % CI 0,7 – 0,95). Nadalje, bolesnici koji su imali astmu s kasnim nastupom u usporedbi s bolesnicima koji su imali astmu s nastupom u odrasloj dobi imali su veći rizik za nosnu polipozu (prilagođeni omjer rizika 1,8; 95 % CI 1,2 – 2,6), prekomjernu tjelesnu masu, odnosno pretilost (prilagođeni omjer rizika 1,3; 95 % CI 1,2 – 1,4), gastroezofagealnu refluksnu bolest (prilagođeni omjer rizika 1,4; 95 % CI 1,2 – 1,7) te šećernu bolest (prilagođeni omjer rizika 2,3; 95 % CI 1,8 – 2,9). Naposljetku, opažena je i značajna korelacija između astme s kasnim nastupom te nekontrolirane astme (prilagođeni omjer rizika 2,8; 95 % CI 1,7 – 4,5).

Autori istraživanja na kraju su zaključili kako njihovi rezultati imaju važne kliničke implikacije, buduću da su pokazali kako dob nastupa astme može biti važna pri određivanju rizika za različite komorbiditete, procjeni očekivane težine kliničke slike te mogućeg odgovora na terapiju.

Lovro Lamot