x
x

Ventrikularna tahikardija

  doc. dr. sc. Hrvojka Marija Zeljko, dr. med.

  04.10.2013.

Ventrikularna tahikardija (VT) predstavlja čest problem i s njom se u svakodnevnoj kliničkoj praksi susreću ne samo kardiolozi nego i liječnici svih specijalnosti, a pogotovo predstavlja velik problem budući da posljedice pojave ventrikularne tahikardije u velikom broju slučajeva mogu dovesti do smrtnog ishoda.

Ventrikularna tahikardija

VT je najčešće posljedica strukturne ili ishemijske bolesti srca, ali može se pojaviti i kod zdravog srca. Budući da postoje različite podjele VT-a s obzirom na uzrok, postoji i više načina liječenja: medikamentozno, liječenje kateterskom ablacijom, kirurško i liječenje ICD-om. Kako je VT kompleksno područje medicine, za uspješno liječenje potreban je individualiziran pristup svakom bolesniku.

Uvod

Ventrikularna tahikardija je svaki ritam srca brži od 100 otkucaja u minuti koji potječe iz područja distalno od Hisovog snopa. Ritam može potjecati iz radne muskulature ventrikula ili iz distalnog dijela provodnog sustava. Značaj ventrikularne tahikardije je u tome što je ona glavni uzrok iznenadne srčane smrti; primjerice, u SAD-u broj umrlih od iznenadne srčane smrti uzrokovane VT-om i ventrikularnom fibrilacijom doseže brojku od oko 300000 na godinu.

Etiologija i podjela

Ventrikularna tahikardija je najčešće posljedica strukturne ili ishemijske bolesti srca, ali može se pojaviti i kod strukturno zdravog srca. Može se podijeliti: s obzirom na izgled QRS kompleksa na monomorfne i polimorfne, s obzirom na hemodinamsku stabilnost na stabilne i nestabilne i s obzirom na duljinu trajanja na postojane i nepostojane ventrikularne tahikardije. Ova podjela je važna stoga što nam pomaže u donošenju odluke o odgovarajućem načinu liječenja ventrikularnog poremećaja ritma.

A)    VT povezane sa strukturnom bolesti srca

  1. Monomorfna VT povezana s koronarnom bolesti srca – ovo je najčešći oblik VT u kliničkoj praksi. Nastaje kao posljedica infarkta miokarda koji dovodi do ožiljnih promjena miokarda koje onda postaju aritmogeni substrat oko kojega nastaje kruženje i propagacija  impulsa.
  2. Monomorfna VT povezana s idiopatskom dilatativnom kardiomiopatijom – u većini kliničkih situacija ovaj oblik VT je teško razlikovati od onog uzrokovanoga koronarnom bolesti srca. U podlozi ove tahikardije također je fibrozni substrat koji dovodi do kruženja i propagacije impulsa u ventrikulu.
  3. Monomorfna VT povezana s aritmogenom displazijom i kardiomiopatijom desnoga ventrikula – aritmogena displazija desnoga ventrikula je genetski uzrokovana nasljedna bolest, karakterizirana fibrozno-masnom infiltracijom muskulature ventrikula koja uzrokuje stvaranje aritmogenog substrata u području epikardija i endokardija uglavnom desnoga ventrikula oko kojega kruže impulsi.

B)    VT koje nisu povezane sa strukturnom bolesti srca

  1. Fascikularna VT – nastaje iz fascikula lijevoga ventrikula i to većinom kod muškaraca. Rijetko uzrokuje sinkopu i iznenadnu srčanu smrt. Osjetljiva je na terapiju verapamilom i često je nazivaju verapamil-osjetljiva VT.
  2. VT izlaznog trakta desnoga/lijevoga ventrikula – Najčešće se javlja kao nepostojana repetitivna monomorfna VT, paroksizmalna naporom uzrokovana VT ili kao učestale monomorfne ventrikularne ekstrasistole.

Dijagnostika i liječenje

Kod bolesnika s idiopatskom ventrikularnom tahikardijom medikamentozno liječenje je zamijenjeno kateterskom ablacijom koja dovodi do izlječenja bolesnika.

Klinička slika i elektrokardiogram najčešći su načini dijagnosticiranja ventrikularnih poremećaja ritma. U kliničkoj slici najčešće dominiraju sinkopa i presinkopalne tegobe. Bitnu ulogu u dijagnostici igraju 24-satno snimanje EKG-a, test opterećenja, ehokardiografija te, na kraju, elektrofiziološka pretraga.

Liječenje ventrikularnih tahikardija može biti medikamentozno, liječenje kateterskom ablacijom, kirurško i liječenje ICD-om. Osnova terapije hemodinamski stabilnih VT-a su različiti antiaritmici. Također treba naglasiti da kod bolesnika sa strukturnom bolesti srca treba optimalno liječiti osnovnu bolest.

Antiaritmici koji se mogu koristiti u liječenju ventrikularnih tahikardija su: prokainamid, lidokain, amiodaron, sotalol, meksiletin, flekainid, propafenon i beta-blokatori (metoprolol i esmolol). Kao što je već ranije spomenuto, hemodinamski stabilne VT liječe se intravenoznom medikamentoznom terapijom. Lijek izbora u ovim slučajevima je amiodaron. Iako intravenozna uporaba lidokaina može biti učinkovita u liječenju periinfarktnih VT, njegova primjena može i povećati mortalitet kod ovih bolesnika. Također je moguća i uporaba intravenoznog prokainamida kod bolesnika s postojanom monomorfnom VT.

Kod bolesnika s idiopatskom ventrikularnom tahikardijom medikamentozno liječenje je zamijenjeno kateterskom ablacijom koja dovodi do izlječenja bolesnika.

Kada se radi o kroničnim recidivirajućim ventrikularnim tahikardijama najčešće se u liječenju koriste lijekovi iz skupine III, amiodaron i sotalol. Medikamentozna terapija ima značajnu ulogu u smanjenju učestalosti pojave VT, ali samo terapija implantabilnim kardioverter-defibrilatorom (ICD-om) može spriječiti iznenadnu srčanu smrt te je kod većine bolesnika potrebna ugradnja ICD-a koji prevenira iznenadnu srčanu smrt, a dodatna terapija antiaritmicima smanjuje potencijalne učestale VT koje, posljedično, opet zahtijevaju terapiju ICD šokom. Nakon ugradnje ICD-a ovim bolesnicima je, osim medikamentozne terapije, često potrebna i kateterska ablacija; to su pacijenti koji imaju učestale epizode VT koje zahtijevaju defibrilacijsku terapiju uključivanjem ICD-a, a farmakološko liječenje nije učinkovito.

Ventrikularna tahikardija predstavlja upozoravajući znak za rizik od iznenadne srčane smrti u različitim kliničkim situacijama. Pravovremeno prepoznavanje i adekvatno liječenje ventrikularne tahikardije može za bolesnika biti od vitalne važnosti. Kako su VT kompleksno područje medicine, ne postoji način kojim bi se univerzalno moglo dati preporuke kako liječiti bolesnika s ventrikularnom tahikardijom. Za uspješno liječenje potreban je individualiziran pristup i prilagodba terapijskih postupaka svakom bolesniku ponaosob.  

Literatura

  1. Zipes DP, Camm AJ, Borggrefe M, Buxton AE, Chaitman B, Fromer M, et al. ACC/AHA/ESC 2006 guidelines for management of patients with ventricular arrhythmias and the prevention of sudden cardiac death: a report of the American College of Cardiology/American Heart Association Task Force and the European Society of Cardiology Committee for Practice Guidelines (Writing Committee to Develop Guidelines for Management of Patients With Ventricular Arrhythmias and the Prevention of Sudden Cardiac Death). J Am Coll Cardiol. Sep 5 2006;48(5):e247-346.
  2. Arya A, Piorkowski C, Sommer P, Gerds-Li JH, Kottkamp H, Hindricks G. Idiopathic outflow tract tachycardias: current perspectives. Herz. May 2007;32(3):218-25. 
  3. Chugh SS, Jui J, Gunson K, Stecker EC, John BT, Thompson B, et al. Current burden of sudden cardiac death: multiple source surveillance versus retrospective death certificate-based review in a large U.S. community. J Am Coll Cardiol. Sep 15 2004;44(6):1268-75
  4. Marill KA, deSouza IS, Nishijima DK, Senecal EL, Setnik GS, Stair TO, et al. Amiodarone or procainamide for the termination of sustained stable ventricular tachycardia: an historical multicenter comparison. Acad Emerg Med. Mar 2010;17(3):297-306.
  5. Mallidi J, Nadkarni GN, Berger RD, Calkins H, Nazarian S. Meta-analysis of catheter ablation as an adjunct to medical therapy for treatment of ventricular tachycardia in patients with structural heart disease.Heart Rhythm. Apr 2011;8(4):503-10. 

OGLASI
Upućujemo zdravstvene radnike na posljednji cjelokupni sažetak opisa svojstava lijeka na PLIVAmed.net-u.
PLIVIT D 2000Zipantola PROTECTPlivit C 1000 Plus
OGLAS
Upućujemo zdravstvene radnike na posljednji cjelokupni sažetak opisa svojstava lijeka na PLIVAmed.net-u.
Gastal
VIDEO GALERIJA
20:57
ONLINE TEČAJ

Pristupite online
testiranju: