Određivanje razine natriuretskih peptida može pomoći u trijaži bolesnika s nejasnom zaduhom, odnosno u razlikovanju bolesnika s primarno pulmološkim uzrocima zaduhe od bolesnika s kroničnim srčanim popuštanjem.
Zaduha
Razlikovanje ovih bolesti posebice je otežano kod starijih bolesnika zbog čestog istovremenog postojanja više bolesti u jednog bolesnika. Nisu rijetke niti atipične kliničke manifestacije koje mogu biti zbunjujuće prilikom postavljanja dijagnoze.
Zaduha je jedan od ključnih simptoma niza respiratornih i kardijalnih bolesti sa značajnim morbiditetom i mortalitetom kao što su kardiogeni plućni edem, egzacerbacija astme ili KOPB-a, domicilna pneumonija te plućna embolija (1-6). Također zaduha kao znak bolesti prisutna je i kod niza drugih patoloških stanja poput metaboličke acidoze, anemije, šoka, akutnog centralnog zbivanja, pneumotoraksa ili pleuralnog izljeva. Akutna respiratorna insuficijencija i zaduha kao simptom jedan je od glavnih razloga dolazaka u ambulante hitne medicine (7).
Obzirom da se radi o bolestima kod kojih na ishod značajno utječe brzi početak liječenja od iznimne je važnosti diferencijacija ovih stanja te rano postavljanje točne dijagnoze.
Razlikovanje ovih bolesti posebice je otežano kod starijih bolesnika zbog čestog istovremenog postojanja više bolesti u jednog bolesnika. Nisu rijetke niti atipične kliničke manifestacije koje mogu biti zbunjujuće prilikom postavljanja dijagnoze poput pojave piskanja kod kardiogenog plućnog edema – takozvana kardijalna astma; ili odsustvo znakova infekcije kod pneumonija (3,5,6).
Važnost točne dijagnoze
Važnost pravovremene odnosno rane točne dijagnoze i liječenja kod akutne respiratorne insuficijencije značajno poboljšava prognozu bolesti u podlozi (8,9).
Dijagnostičke metode koje se koriste u ambulantama hitne medicine za diferencijaciju uzroka akutne respiracijske insuficijencije obuhvaćaju analizu ASTRUP-a, EKG-a, troponina, D-dimera te radiološku obradu. Ovi testovi nisu uvijek dovoljno specifični za donošenje točne dijagnoze te bi pronalazak testa koji bi pomogao u dijagnostičkoj odluci i zbrinjavanju bolesnika sa zaduhom bio od iznimne važnosti (10).
Određivanje razine natriuretskih peptida
Porast vrijednosti BNPa omogućava razlikovanje pulmološkog od kardiološkog uzroka zaduhe te čak i distinkciju razloga za dolazak u ambulantu hitne medicine kod bolesnika koji se liječe od obje bolesti - kronične opstruktivne plućne bolesti i kroničnog srčanog popuštanja.
Unatrag nekoliko godina preporuča se i određivanje razine natriuretskih peptida (BNP i proBNP) radi što ranijeg otkrivanja kongestivnog srčanog zatajenja.
Produkcija natriuretskih peptida značajno je povećana kod bolesti koje karakterizira povećanje volumena tekućina te uključuje renalno zatajenje, cirozu jetre i kongestivno zatajenje srca. (11).
Koncentracije natriuretskih peptida modificirane su i različitim fiziološkim faktorima kao što su dnevne varijacije, unos natrija, određeni lijekovi - diuretici, koritikosteroidi, ACE-inhibitori, adrenergički agonisti i antagonisti; ali su najznačajnije pod utjecajem dobi, spola i tjelesne težine. (12).
Važan patofiziološki mehanizam kod kardiovaskularnih bolesti je neravnoteža vazokonstriktivnog/antinatriuretskog djelovanja nekih neuroendokrinih faktora (13, 14). Endokrina funkcija srca je esencijalna komponenta mreže regulacije homeostaze te uključuje renin-angiotenzin-aldosteron sustav, vazopresin,endoteline, simpatički živčani sustav i proturegulacijski vazodilatatorni/natriuretski odgovor primarno zastupljen natriuretskim peptidima. (15).
BNP je neovisni prediktor visokog teledijastoličkog tlaka u lijevoj klijetci ili povišenog kapilarnog tlaka pulmonarne arterije (16). Oba parametra (BNP i proBNP) koleriraju s NYHA klasifikacijom ozbiljnosti srčanog zatajenja i obrnuto proporcionalno koleriraju s ejekcijskom frakcijom lijeve klijetke (17, 18). Kardiološkim ispitivanjima pokazano je da BNP i NT-proBNP mogu pouzdano predvidjeti prisutnost ili odsutnost disfunkcije lijeve klijetke na ehokardiogramu (19). Moguća klinička korisnost BNP i NT-proBNP za diferencijalnu dijagnozu dispneje i za stratifikaciju bolesnika s kroničnim srčanim popuštanjem potvrđena je unatrag nekoliko godina. Također, porast vrijednosti BNPa omogućava razlikovanje pulmološkog od kardiološkog uzroka zaduhe te čak i distinkciju razloga za dolazak u ambulantu hitne medicine kod bolesnika koji se liječe od obje bolesti - kronične opstruktivne plućne bolesti i kroničnog srčanog popuštanja (20).
Europsko kardiološko društvo preporuča korištenje NP kao prvi korak u algoritmu dijagnostici srčanog popuštanja kao i EKG i Rtg srca i pluća. (21).
Ovaj laboratorijski parametar značajno doprinosi točnosti inicijalne dijagnoze kao i adekvatno primijenjenom liječenju.
U praksi BNP i NT-proBNP imaju sličnu točnost u dijagnostici kongestivnog srčanog popuštanja kao uzroka zaduhe čak i kod starijih bolesnika te onih sa bubrežnim zatajenjem. Korištenje ovih markera trebalo bi pomoći u trijaži bolesnika s nejasnom zaduhom te razlikovanju bolesnika s primarno pulmološkim uzrocima zaduhe od bolesnika s kroničnim srčanim popuštanjem a u cilju smanjenja morbiditeta kao i sveukupnih zdravstvenih troškova.
Literatura
1. Chin MH, Jin L, Karrison TG, Mulliken R, Hayley DC, Walter J, Miller A, Friedmann PD: Older patients' health-related quality of life around an episode of emergency illness. Ann Emerg Med 1999, 34:595-603.
2. Komajda M, Follath F, Swedberg K, Cleland J, Aguilar JC, Cohen- Solal A, Dietz R, Gavazzi A, Van Gilst WH, Hobbs R, et al.: The EuroHeart Failure Survey programme – a survey on the quality of care among patients with heart failure in Europe. Part 2: treatment. Eur Heart J 2003, 24:464-474.
3. Lien CT, Gillespie ND, Struthers AD, McMurdo ME: Heart failure in frail elderly patients: diagnostic difficulties, co-morbidities, polypharmacy and treatment dilemmas. Eur J Heart Fail 2002, 4:91-98.
4. Gottdiener JS, Arnold AM, Aurigemma GP, Polak JF, Tracy RP, Kitzman DW, Gardin JM, Rutledge JE, Boineau RC: Predictors of congestive heart failure in the elderly: the cardiovascular health study. J Am Coll Cardiol 2000, 3:1628-1637.
5. Marrie TJ: Community-acquired pneumonia in the elderly. Clin Infect Dis 2000, 31:1066-1078.
6. Metlay JP, Schulz R, Li YH, Singer DE, Marrie TJ, Coley CM, Hough LJ, Obrosky DS, Kapoor WN, Fine MJ: Influence of age on symp- toms at presentation in patients with community-acquired pneumonia. Arch Intern Med 1997, 157:1453-1459.
7. McCaig LF, Burt CW, National Hospital Ambulatory Medical Care Survey: 2002 emergency department summary. Advance Data. 2004 Mar 18; (340)::1-34.
8. Mueller C, Scholer A, Laule-Kilian K, Martina B, Schindler C, Buser P, Pfisterer M, Perruchoud AP: Use of B-type natriuretic peptide in the evaluation and management of acute dyspnea. N Engl J Med 2004, 350:647-654.
9. Wuerz RC, Meador SA: Effects of pre hospital medications on mortality and length of stay in congestive heart failure. Ann Emerg Med 1992, 21:669-674.
10. Mulrow C., Lucey C., Farnett L.; Discriminating causes of dyspnea through the clinical examination, J Gen Intern Med 8 1993 383-392; Schmitt B., Kushner M., Wiener S.; The diagnostic usefulness of history of the patient with dyspnea, J Gen Intern Med 1 1986 386-393
11. Clerico et al. Circulating levels of cardiac natriuretic peptides (ANP & BNP) measured by highly sensitive and specific immunoradiometric assay in normal subjectis and patients with different degrees of heart failure. J.Endocrinol. Invest. [1998, 21(3):170-179]
12. Emdin, M., Passino, C., Del Ry, S. et al. 2003. Influence of gender on circulating cardiac natriuretic hormones in patients with heart failure. Clin. Chem. Lab. Med., 41(5):686–92.
13. de Bold, A.J., Borenstein, H.B., Veress, A.T. et al. 1981. A rapid and potent natriuretic response to intravenous injection of atrial myocardial extract in rats. Life Sci., 28(1):89–94.;
14. Clerico, A., Recchia, F.A., Passino, C. et al. 2006. Cardiac endocrine func- tion is an essential component of the homeostatic regulation network: physiological and clinical implications. Am. J. Physiol. Heart Circ. Physiol., 290(1):H17–29.
15. Yasue, H., Yoshimura, M., Sumida, H. et al. 1994. Localization and mechanism of secretion of B-type natriuretic peptide in comparison with those of A-type natriuretic peptide in normal subjects and patients with heart failure. Circulation, 90(1):195–203.
16. Maeda, K., Tsutamoto, T., Wada, A. et al. 1998. Plasma brain natriuretic peptide as a biochemical marker of high left ventricular end-diastolic pressure in patients with symptomatic left ventricular dysfunction. Am. Heart J., 135(5 Pt 1):825–32.
17. Davis, M., Espiner, E., Richards, G. et al. 1994. Plasma brain natriuretic peptide in assessment of acute dyspnoea. Lancet, 343(8895):440–4.
18. Januzzi, J.L., Camargo, C.A., Anwaruddin, S. et al. 2005. The N-terminal Pro-BNP investigation of dyspnea in the emergency department (PRIDE) study. Am. J. Cardiol., 95(8):948–54.
19. Lubien, E., DeMaria, A., Krishnaswamy, P. et al. 2002. Utility of B-natriuretic peptide in detecting diastolic dysfunction: comparison with Doppler velocity recordings. Circulation, 105(5):595–601.
20. Morrison L et al. Utility of a rapid B-natriuretic peptide assay in differentiating congestive heart failure from lung disease in patients presenting with dyspnea; J Am Coll Cardiol. 2002;39(2):202-209. doi:10.1016/S0735-1097(01)01744-2
21. Swedberg, K., Cleland, J., Dargie, H. et al. 2005. Guidelines for the diag- nosis and treatment of chronic heart failure: executive summary (update 2005): The Task Force for the Diagnosis and Treatment of Chronic Heart Failure of the European Society of Cardiology. Eur. Heart J., 26(11):1115–40.