Desloratadin je lijek novije generacije antagonista histaminskih H1 receptora, poboljšanih farmakokinetskih svojstava i podnošljivosti u odnosu na učinkovite lijekove prve generacije, koje su zamijenili radi nedovoljno selektivnog djelovanja i visokog postotka nuspojava.
Što je histamin?
Histamin je biogeni amin koji se prirodno secernira u gotovo svim tkivima, poglavito plućima, gastrointestinalnom traktu, koži, središnjem živčanom sustavu, krvnim stanicama, a preko histaminskih receptora regulira srčanu akciju, tonus i propusnost krvnih žila, lučenje želučane kiseline, neke funkcije autonomnog i središnjeg živčanog sustava. Najrasprostranjeniji su H1 receptori, smješteni u stijenkama krvnih žila i srcu, a dobro su poznati i H2 receptori u želučanoj sluznici, odgovorni za lučenje želučane kiseline. Otkriveni su i H3, odnosno H4 receptori, u središnjem i perifernom živčanom sustavu, za sada nedovoljno istraženih učinaka. Poluživot histamina u krvi i tkivu je vrlo kratak, unutar minuta dolazi do enzimske razgradnje.
Simptomi tipične histaminske reakcije
Bolesti koje uključuju dominantno djelovanje histamina su alergijski rinitis i konjunktivitis, urtikarija, reakcije preosjetljivosti na lijekove, dermatitis.
U alergijskim bolestima ili pri djelovanju nekih tvari, tzv. histaminoliberatora, oslobađa se pohranjeni histamin iz mastocita i bazofila, uzrokujući simptome tipične histaminske reakcije na različitim organima i tkivima - koži, krvnim žilama, sluznicama, gastrointestinalnom traktu, u vidu pojačane sekrecije i pojačane permeabilnosti kapilara (edem), vazodilatacije (crvenilo) podražaja ogranaka perifernih živaca (kihanje, svrbež). Bolesti koje uključuju dominantno djelovanje histamina su alergijski rinitis i konjunktivitis, urtikarija, reakcije preosjetljivosti na lijekove, dermatitis. Moramo, međutim, imati na umu i druge medijatore upale koji se izlučuju i doprinose kliničkoj slici u spomenutim bolestima. Histamin na periferna tkiva djeluje uglavnom preko H1 receptora.
Antihistaminici
Glavne indikacije antihistaminika su povremeni ili trajni alergijski rinosinuitis i konjuktivitis, akutna i kronična urtikarija, odnosno akutna pogoršanja atopijskog dermatitisa.
Antihistaminici su lijekovi koji inhibirajući H1 (ili H2) receptore djeluju protiv djelovanja histamina u tkivima.
Prva generacija antihistaminika uključuje klorfeniramin, difenhidramin, prometazin i hidroksizin, a odlike njihove farmakokinetike i farmakodinamike su izrazita lipofilnost molekule, time visok prijelaz krvno-moždane barijere i posljedično neželjeno djelovanje na središnji živčani sustav u vidu sedacije, vrtoglavice, smanjene mentalne alertnosti. Antihistaminike prve generacije odlikuje i nedovoljno selektivno djelovanje na H1 receptore, kratko poluvrijeme raspada, te potreba za češćim doziranjem.
Drugu generaciju čine astemizol, loratadin, desloratadin, cetirizin, levocetirizin, terfenadin, a najnoviju, treću generaciju, feksofenadin, norastemizol, deskaroetoksiloradatin.
Nove generacije antihistaminika razvijene su kako bi se smanjili neželjeni učinci lijekova prve generacije. Njih odlikuje veća specifičnost za vezanje na H1 receptore, niži afinitet vezanja za nehistaminske receptore i lipofobnost. Sedirajući učinak je smanjen, a dulje poluvrijeme raspada omogućuje jednokratno ili dvokratno doziranje. Neki od antihistaminika druge generacije (astemizol i terfenadin) povučeni su radi neželjenih djelovanja na srčani ritam u vidu nastanka produljenja QT intervala i opasne srčane aritmije (torsade de points) temeljem interferiranja s metabolizmom citokroma P-450 i blokiranja K kanala, što se pokušava riješiti modificiranjem molekule i mijenjanjem metabolizma u najnovijoj, trećoj generaciji antihistaminika.
Prva generacija je radi neželjenih djelovanja napuštena u praktičnom liječenju, antihistaminici druge generacije predstavljaju prvu liniju liječenja.
Glavne indikacije su, kao i kod svih antihistaminika, povremeni ili trajni alergijski rinosinuitis i konjuktivitis, akutna i kronična urtikarija, odnosno akutna pogoršanja atopijskog dermatitisa.
Desloratadin
Desloratadin je, od svih antihistaminika druge generacije, lijek s najvećim afinitetom za H1 receptore, nema značajnog utjecaja inhibicije na citokrom P-450, niti interferencije s djelovanjem transportnih molekula. Ne postoji značajnije izražen muskarinski učinak. Djelovanje na središnji živčani sustav je vrlo ograničeno, ne utječe na kognitivne ni psihomotoričke funkcije, a glede pospanosti je djelovanje komparativno s placebom. U odnosu na ostale antihistaminike druge generacije (levocetirizin, feksofenadin), a što se tiče farmakodinamičnih svojstava, desloratadin ima laganu prednost s obzirom na ujtecaj na transportne molekule i najmanji utjecaj na mentalnu alertnost.
Djelotvornost na simptome alergijskog rinitisa u kliničkim studijama se pokazala uspješnom, naročito na segment nazalne kongestije i rinoreje, te očne simptome, sa značajnim smanjenjem simptoma, (prema vrednovanju 5 signifikantnih simptoma, engl. total 5 symptom score) i poboljšanjem kvalitete života. Preporuča se kao prva linija terapije u povremenom ili trajnom alergijskom rinitisu.
Sigurnost i podnošljivost su za desloratadin vrlo visoke - najčešće zamijećene nuspojave su umor, glavobolja, suhoća usta i mučnina, sve od nabrojenih čine manje od 0,1% pojavnosti. Podnošljivost je rangirana s visokih 99,1% od istraživača, odnosno 98,5% od ispitanika. Učinak desloratadina u odnosu na ostale antihistaminike druge generacije pacijenti su ocijenili za 59-88% boljim s obzirom na djelotvornost i brzinu nastupa terapije.