U posljednjih 10–15 godina, terapije temeljene na antitijelima koje ciljano blokiraju ključne upalne citokine (TNF-α, IL-17 i IL-23) dramatično su poboljšale kvalitetu života osoba s umjerenom do teškom psorijazom. Kod mnogih pacijenata dolazi do potpunog povlačenja lezija, no terapije se moraju uzimati doživotno jer prekid liječenja često dovodi do brzog povratka bolesti.

Ipak, iznimke postoje. Kod manjeg broja pacijenata bolest se ne vraća ni nakon prekida terapije. Klinička ispitivanja, poput STEPIn i GUIDE studija, istražuju ovaj fenomen. Pokazalo se da je ključan trenutak početka liječenja — pacijenti koji su terapiju započeli unutar godine dana od pojave simptoma imali su znatno manji rizik od relapsa. Ovi rezultati otvaraju mogućnost da rana intervencija može promijeniti tijek bolesti i omogućiti prekid terapije bez povratka simptoma.

Osim adaptivnog imunološkog sustava, sve više se pažnje posvećuje urođenoj imunosti, posebno stanicama kože — keratinocitima — koje mogu zadržati „imunološko pamćenje“ putem epigenetskih promjena. Ove promjene, poput metilacije DNA, mogu trajno obilježiti gene povezane s upalom, stvarajući tzv. epigenetske ožiljke. Istraživanja pokazuju da rana terapija može spriječiti ili čak poništiti ove promjene, dok kod dugotrajne bolesti epigenetski ožiljci ostaju prisutni i nakon liječenja.

Još jedan ključni igrač su TRM stanice (rezidentne memorijske T stanice) koje ostaju u koži i mogu potaknuti povratak bolesti. Umjesto njihovog uništavanja, znanstvenici istražuju mogućnost „preodgoja“ tih stanica putem reverzne vakcinacije — pristupa koji bi imunološkom sustavu pokazao da određeni peptidi nisu prijetnja.

U konačnici, kombinacija ranog liječenja, razumijevanja imunoloških mehanizama i ciljanih terapija koje djeluju na epigenetske promjene mogla bi dovesti do trajne remisije, pa čak i izlječenja.