Ova metoda, predstavljena u časopisu Science Advances, mogla bi pomoći u suzbijanju porasta tzv. „upitnih časopisa“ — onih koji naplaćuju objavu radova bez provođenja rigorozne recenzije ili kontrole kvalitete.

Zanimljivo je da nijedan od označenih časopisa prethodno nije bio na službenim listama za praćenje, a neki su u vlasništvu velikih i uglednih izdavača. Ukupno su ti časopisi objavili stotine tisuća znanstvenih radova koji su prikupili milijune citata, što dodatno naglašava ozbiljnost problema.

AI alat, koji je trenutno dostupan u zatvorenoj beta verziji, omogućuje indeksnim organizacijama i izdavačima da pregledaju vlastite portfelje. Ipak, autori studije naglašavaju da alat nije zamjena za stručnu evaluaciju, već podrška u procesu. „Ljudski stručnjak mora biti uključen u konačnu procjenu“, kaže Daniel Acuña, računalni znanstvenik sa Sveučilišta Colorado Boulder.

Alat analizira podatke s web stranica časopisa i objavljenih radova, tražeći indikatore poput kratkog vremena objave, visokih stopa samocitiranja, nedostatka transparentnosti u vezi s licenciranjem i naknadama, te povezanosti uredničkog odbora s renomiranim institucijama. Kriteriji su djelomično preuzeti iz smjernica Directory of Open Access Journals (DOAJ), neprofitne organizacije sa sjedištem u Danskoj.

Cenyu Shen iz DOAJ-a upozorava da broj problematičnih časopisa raste, a njihove taktike postaju sve sofisticiranije. „Sve češće vidimo da sumnjivi izdavači preuzimaju legitimne časopise ili da tzv. 'tvornice radova' kupuju časopise kako bi objavljivali niskokvalitetne radove“, kaže Shen.

DOAJ je 2024. godine istražio 473 časopisa, što je porast od 40% u odnosu na 2021., a broj sati uloženih u te istrage porastao je za gotovo 30%. AI alati mogli bi ubrzati dio tih procjena. Model je treniran na više od 15.000 časopisa, uključujući one koje je DOAJ označio kao legitimne i one koji su prekršili standarde kvalitete.

U testiranju, AI je označio 1.437 časopisa kao upitne, od kojih je oko 345 pogrešno klasificirano. S druge strane, procjenjuje se da je dodatnih 1.782 problematičnih časopisa ostalo neoznačeno. Alat se može podešavati prema razini strogoće: blaža postavka označava više časopisa, ali s većim brojem lažno pozitivnih rezultata, dok stroža postavka smanjuje broj pogrešaka, ali propušta više stvarno problematičnih naslova.

Iako alat pokazuje potencijal, autori upozoravaju na moguće pristranosti — primjerice, nepovoljno rangiranje časopisa koji nisu na engleskom jeziku ili urednika iz manje financiranih institucija. Unatoč ograničenjima, AI može biti vrijedan saveznik u borbi za očuvanje integriteta znanstvenog izdavaštva, pod uvjetom da se koristi uz ljudski nadzor i temeljitu evaluaciju.