Istraživanje, koje je obuhvatilo gotovo 1000 sudionika, pokazalo je da je prosječno ubrzanje starenja mozga iznosilo oko 5,5 mjeseci.

Najizraženije promjene uočene su kod starijih osoba, muškaraca i onih iz socioekonomski nepovoljnijih sredina. Iako su strukturne promjene u mozgu bile prisutne, kognitivni testovi pokazali su da je pad mentalne agilnosti zabilježen samo kod osoba koje su preboljele COVID-19. To sugerira da ubrzano starenje mozga ne mora nužno dovesti do smanjenja kognitivnih sposobnosti.

Istraživači su koristili podatke iz UK Biobank studije, analizirajući više od 15.000 snimki mozga zdravih odraslih osoba. Pomoću strojnog učenja razvili su modele koji predviđaju biološku starost mozga na temelju njegove strukture. Razlika između predviđene starosti mozga i stvarne kronološke dobi naziva se „jaz u starosti mozga“.

Usporedbom dviju skupina – jedne koja je imala obje snimke prije pandemije i druge koja je imala jednu prije, a drugu tijekom pandemije – otkriveno je da je pandemijsko okruženje imalo mjerljiv utjecaj na ubrzano starenje mozga. Posebno su pogođeni oni koji su tijekom pandemije doživjeli stresne životne okolnosti poput nezaposlenosti, lošeg zdravlja ili niskih prihoda.

Zanimljivo je da su samo osobe koje su preboljele COVID-19 pokazale znakove kognitivnog pada, poput smanjene mentalne fleksibilnosti i brzine obrade informacija. To upućuje na to da fizičke promjene u mozgu ne moraju odmah rezultirati funkcionalnim posljedicama.

Iako su rezultati snažan pokazatelj utjecaja pandemije na neurološko zdravlje, znanstvenici upozoravaju da je potrebno dodatno istražiti uzročno-posljedične veze. Buduća istraživanja trebala bi uključiti čimbenike poput mentalnog zdravlja, izolacije i promjena u načinu života kako bi se bolje razumjeli mehanizmi ubrzanog starenja mozga i njegove dugoročne posljedice.