U šibenskom kanalu, na morskoj istraživačkoj postaji Martinska, znanstvenici Zavoda za istraživanje mora i okoliša Instituta Ruđer Bošković (IRB) u sklopu projekta POLLMAR (Pelud u Jadranskom moru: dinamika unosa, kemijska karakterizacija i utjecaj na primarnu produkciju), redovito prate koliko peludi dolazi u more, kako se ponaša, kakve tvari otpušta i, što je najvažnije, kako utječe na život u moru.

Pelud nije samo „žuti pokrivač“. Svako zrno nosi sa sobom organske spojeve, mikroonečišćenja, pa čak i hranjive tvari koje mogu poremetiti prirodnu ravnotežu. U posebno osjetljivim područjima poput srednjeg Jadrana, gdje more prirodno ima malo hranjivih tvari, takav dodatak može potaknuti iznenadne i neželjene promjene, poput prekomjernog rasta mikroorganizama na dnu hranidbenog lanca.

Znanstvenici upozoravaju da će Jadran u budućnosti sve češće biti prekriven ovim žutim slojem i to ne zato što je more zagađeno, već zato što prirodni ciklusi ulaze u novo, nepoznato poglavlje.

POLLMAR je prvi znanstveni projekt u Hrvatskoj, i među rijetkima u Europi, koji sustavno istražuje utjecaj peludi na more. Tim okuplja stručnjake iz atmosferske kemije, aerobiologije, oceanologije i biogeokemije mora. Zajedno s kolegama s Biološkog i Kemijskog odsjeka PMF-a, Nastavnog zavoda za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar, Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada, kao i sa Sveučilišta u Portu, Portugal, te Instituta za znanosti o Zemlji, Sveučilište Šleske u Poljskoj grade znanstvenu sliku koja će nam pomoći da bolje upravljamo morem koje volimo i o kojem ovisimo.

Kako bi razumjeli što pelud radi u moru, istraživači stvaraju male „morske svjetove“ u laboratorijima tzv. mikrokozmose, gdje promatraju kako pelud utječe na mikroalge, bakterije i kemiju vode.

Od ožujka do rujna 2024. godine, znanstvenici su dva puta mjesečno uzorkovali more ispred postaje Martinska i ispred Jadrije, uzorkujući ne samo vodu već i zrak, kišu, pelud i lebdeće čestice. Prate kako pelud puca u slanoj vodi, koje tvari se otpuštaju, koliko dugo ostaje na površini i koliko duboko ulazi u more.

U laboratoriju potom rekonstruiraju te procese kroz mikrokozmos eksperimente – simulirane morske sustave gdje testiraju kako različite vrste peludi utječu na primarnu produkciju, odnosno na stvaranje organske tvari fotosintezom, što čini samu osnovu morske prehrambene piramide.

Iako su slični utjecaji peludi na jezera i rijeke već poznati, o utjecaju peludi na more dosad se gotovo ništa nije znalo. POLLMAR tu donosi pravu znanstvenu novost: pokušava povezati kopno i more kroz put peludi – od biljke do atmosfere, od oblaka do površine mora.

Jedan od ciljeva projekta je i identifikacija onečišćujućih tvari koji se vežu za peludna zrnca u zraku i ulaze u more zajedno s njima. Riječ je o potencijalno štetnim tvarima koje bi mogle djelovati na zdravlje mora, ali i na ljude – posebno u priobalnim područjima.