Stečeni jezični poremećaj uobičajena je posljedica moždanog udara i traumatske ozljede mozga. Slijedeći model logogen ovaj rad je istraživao jezičnu obradu na razini riječi osoba nakon moždanog udara i traumatske ozljede mozga. Promatrajući razlike u razumijevanju, imenovanju i čitanju riječi unutar i između ovih dviju skupina, jedan od ciljeva bio je definirati pogreške koje prevladavaju u njihovoj izvedbi.

Dvadesetdvije osobe nakon moždamog udara i 22 osobe nakon traumatske ozljede mozga ispitane su zadatcima iz Sveobuhvatnog testa za procjenu afazije (CAT-HR). Osobe s traumatskom ozljedom mozga nadmašile su one s moždanim udarom u imenovanju i čitanju. Obje su skupine proizvele neologizme, fonološke, semantičke i nepovezane pogreške, iako u različitim omjerima. U razumijevanju i imenovanju riječi osobe s traumatskom ozljedom mozga proizvodile su prvenstveno semantičke pogreške, dok su one s moždanim udarom proizvodile i fonološke i semantičke pogreške. Tijekom čitanja obje skupine proizvodile su pretežito fonološke pogreške. Distribucija pogrešaka razlikovala se samo u imenovanju; osobe s traumatskom ozljedom mozga proizvodile su više semantičkih pogrešaka nego one s moždanim udarom. Može se zaključiti da je sposobnost imenovanja najviše razlikovala ove dvije skupine.

Analiza pogrešaka vrijedan je izvor informacija, ali dominantnost pojedine vrste pogreške ne može se pripisati samo jednoj skupini ispitanika. Dobiveni rezultati imaju konkretne kliničke implikacije, osobito one povezane s ulogom i značenjem pogrešaka koje bolesnik proizvodi, kako bi se utvrdilo točno mjesto narušene obrade.

Karolina Lice, Ana Matić Škorić, Jelena Kuvač Kraljević