Ovo stanje, obilježeno prekomjernim nakupljanjem masnoća u jetri, nosi značajne rizike za različite metaboličke poremećaje. Iako se većina postojećih istraživanja fokusira na metabolizam masti unutar same jetre, nova otkrića naglašavaju ključnu ulogu crijeva u ovom složenom procesu. Peptidi izvedeni iz proglukagona (PGDP), uključujući glukagon, GLP-1 i GLP-2, poznati su kao ključni hormoni koji reguliraju metabolizam lipida u jetri. Potječu iz istog prekursora - proglukagona, a prijašnja istraživanja pokazala su da su i GLP-1 i GLP-2 neizravno uključeni u nakupljanje lipida u jetri.

Međutim, njihove specifične uloge u nakupljanju masti u jetri još uvijek nisu potpuno razumljive.
Novo istraživanje za cilj je imalo istražiti kako PGDP-i utječu na apsorpciju masti i nakupljanje masnoća u jetri pri čemu su korišteni genetski modificirani miševi bez PGDP-a (GCGKO miševi). Studija je istraživala reakciju miševa na prehranu bogatu mastima (engl. high fat diet, HFD) tijekom sedam dana te tražila potencijalno novu strategiju za prevenciju bolesti masne jetre. Genetski modificirani miševi bez PGDP-a i miševi koji su činili kontrolnu skupinu hranjeni su prehranom bogatom mastima tijekom jednog tjedna.

GCGKO miševi pokazali su značajno manji porast razina slobodnih masnih kiselina i triglicerida u jetri, kao i smanjenu masu masnog tkiva što je pripisano smanjenoj apsorpciji lipida u crijevima, unatoč smanjenoj sposobnosti sagorijevanja masti u jetri.

Osim toga, istraživanje je otkrilo niže razine ekspresije gena uključenih u oksidaciju slobodnih masnih kiselina kod GCGKO miševa hranjenih prehranom s visokim udjelom masti što sugerira da odsutnost PGDP-a sprječava prehranom induciranu bolest masne jetre smanjenjem apsorpcije masti u crijevima.

Istraživači su otkrili da, unatoč nižoj aktivnosti sagorijevanja masti u jetri, primarni faktor koji sprječava nakupljanje masti bila je smanjena apsorpcija masti iz crijeva. GCGKO miševi hranjeni prehranom s visokim udjelom masti također su pokazali niže razine triglicerida u plazmi tijekom oralnog testa tolerancije na masti, što dodatno potvrđuje smanjenu apsorpciju lipida. Ovo istraživanje također naglašava složen odnos između prehrane, hormonalnih odgovora i crijevne mikrobiote. GCGKO miševi hranjeni prehranom s visokim udjelom masti pokazali su značajne promjene u crijevnim bakterijama, s povećanjem udjela bakterija roda Parabacteroides i smanjenjem Lactobacillusa, što je povezano s „otpornošću“ na pretilost. Ove promjene dodatno ukazuju na mogućnost prehrambenih i hormonalnih intervencija za poboljšanje zdravlja crijeva i metaboličke funkcije.

U budućnosti, oralni dualni antagonisti GLP-2 i glukagona mogli bi se pojaviti kao potencijalne terapije za pretilost i masnu jetru, osobito s obzirom na njihove uloge kod osjetljivosti na inzulin i u metabolizmu lipida. Ovi rezultati otvaraju put razvoju ciljanih terapija za borbu protiv ovog rastućeg zdravstvenog problema, potencijalno poboljšavajući ishode za milijune ljudi pogođenih bolešću masne jetre diljem svijeta.