Samoliječenje ili automedikacija se tradicionalno definira kao uzimanje lijekova, biljnih pripravaka i lijekova iz kućne ljekarne na vlastitu inicijativu ili na savjet druge, neprofesionalne osobe bez savjetovanja s liječnikom.

Samoliječenjem se nastoji smanjiti pritisak na zdravstvo kod liječenja blažih bolesti. Najčešće se u samoliječenju koriste lijekovi koji se dobivaju bez recepta (OTC, Over -The-Counter) ili tzv. lijekovi u režimu ručne prodaje.

PRO - argumentti u prilog samoliječenja:

• Važnost samoliječenja za pojedinca/bolesnika. Adekvatno prepoznavanje simptoma i izbor lijeka, bolesniku koji uzima lijek bez savjeta s liječnikom osnažuje samopouzdanje te mu omogućuje veću neovisnost u donošenju odluka o upravljanju manje ozbiljnim bolestima, preventivnim, dijagnostičkim i terapijskim postupcima koji se na njega odnose.
• Važnost samoliječenja za zdravstveni sustav. Odterećenje liječnika, osobito u primarnoj zdravstvenoj zaštiti (liječnika opće medicine) je korisno u razdobljima široko zastupljenih virusnih bolesti (razdoblje gripa, sezonskih prehlada ili gastrointestinalnih virusnih proljeva) kada se značajno povećava broj bolesnika koji traže liječničku pomoć, čime se teže bolesnima može posvetiti više vremena.
• Dostupnost lijekova. S obzirom na to da se uglavnom radi o lijekovima bez recepta, njihovim izdavanjem bolesnicima se osigurava brža i lakša dostupnost lijeka jer ga mogu kupiti bez prethodnog posjeta liječniku, ali pod uvjetom da lijek zadovoljava uvjete za takav način izdavanja.

CONTRA - argumenti protiv samoliječenja:

• Samoliječenje u starijih bolesnika. Zbog brojnih komorbiditeta, polifarmacija, ali i polipragmazija nije neuobičajena u starijih skupina bolesnika koji nisu ni svjesni rizika od često primijenjenih lijekova u samoliječenju. Te skupine bolesnika treba posebno pažljivo nadzirati i savjetovati o rizicima samoliječenja. Samoliječenje povećava rizik za nuspojave i interakcije lijekova.
• Opasnost od neadekvatnog skladištenja lijekova u kući. Neodgovarajuće čuvanje i primjena lijekova koji se nalaze u kućnim apotekama mogu izravno utjecati na javno zdravlje, okoliš i zdravstvene usluge te povećati rizik od samoliječenja.
• Opasnost od nepoznavanja farmakokinetskih i farmakodinamskih obilježja lijeka. Samoliječenje je povezano s rizicima kao što su uporaba prekomjerne doze lijeka, produljeno trajanje primjene, nepravovremeno prepoznavanje nuspojava lijekova, nepoznavanje interakcija lijekova i već spomenuta polifarmacija koja je osobito rizična u starijih osoba.
• Pogrešna dijagnoza. U dijagnostičkom postupku brojnih bolesti, vrijeme do postavljanja dijagnoze je vrlo bitno pa svako odlaganje može imati negativne posljedice.
• Rizik od neracionalne primjene antibiotika. Iako se antibiotike ne može kupiti bez recepta oni često zaostaju u kućnim ljekarnama. Nekontrolirana i neracionalna primjena lijekova donosi povećan rizik za selekciju rezistentnih bakterijskih sojeva što donosi otežano liječenje budućih infekcija i predstavlja značajan javnozdravstveni problem.