Takav snažan imunološki ustroj ponekad podrazumijeva gubitak ravnoteže, odnosno razvoj autoimunosne bolesti.

Osim pri diferencijaciji spola, spolni hormoni pokazali su se kao ključni stimulatori razvoja i aktivnosti imunološkog sustava. Stanice prirođene i stečene imunosti prezentiraju tako izvanstanične i unutarstanične receptore za spolne hormone te posljedično dovode do proliferacije stanica, kao i stvaranja, odnosno aktivacije različitih upalnih molekula. Dok estrogeni mogu stimulirati određene upalne odgovore, androgeni i progesteroni pokazuju predominantno imunosupresivno i protuupalno djelovanje. Kod oboljelih od autoimunosnih bolesti nerijetko se razine androgenih hormona bilježe sniženima, dok se i unutar upalom pogođenog tkiva prati pojačana pretvorba androgena u estrogen (intrakrinologija). Prirođeni i stečeni poremećaji razine spolnih hormona, zatim liječenja koja iziskuju hormonsku nadomjesnu terapiju, kao i primjena visokih razina hormona u postupcima umjetne oplodnje, kontracepcije ili promjene spola, ukazuju na povećan rizik razvoja ili pogoršanja autoimunosne bolesti. Buduća klinička istraživanja potrebno je usmjeriti na razvoj terapijske primjene androgena i progesterona ili tkivno specifičnih estrogenskih kompleksa s ciljem modulacije patološkoga autoimunosnog odgovora.

Ivona Božić, Ana Vodanović, Katarina Borić, Mislav Radić, Daniela Marasović Krstulović, Dijana Perković