x
x

Potiču li antibiotici rast rezistentnih bakterija u crijevima?

  13.09.2023.

Kada antibiotici ubiju 'dobre' bakterije u crijevima rezistentne bakterije dobiju dodatne hranjive tvari i uvjete za rast. Istraživači s Imperial Collegea u Londonu rade na procjeni rizika za bolesnike i mogućnostima primjene 'mikrobiomske terapije', a rezultate su objavili u časopisu Nature Communications.

Potiču li antibiotici rast rezistentnih bakterija u crijevima?

Nova studija je dokazala kako se razmnožavaju rezistentne bakterije u crijevima nakon uporabe antibiotika i tvore 'rezervoar' bakterija koje uzrokuju infekcije.

Antibiotici širokog spektra mogu ubiti širok raspon bakterija uključujući i 'loše' patogene bakterije koje uzrokuju infekcije, ali i 'dobre' bakterije koje žive u našim crijevima i pomažu u probavi i drugim procesima.

Karbapenemi su antibiotici širokog spektra koji nisu prvi lijek izbora jer mogu negativno utjecati na korisne bakterije. Poznato je da su i Enterobacteriaceae otporne na karbapeneme, uključujući sojeve E. coli. Ove patogene bakterije koloniziraju crijeva, ali se mogu proširiti i na cijeli organizam i uzrokovati sepsu ili rekurentne infekcije mokraćnog sustava.

Istraživači sada žele identificirati koje korisne bakterije mogu 'nadmašiti' patogene i utvrditi koje dobre bakterije mogu bolje iskoristiti iste hranjive tvari i proizvesti metabolite koji ograničavaju rast patogenih bakterija. Na taj način bi se stvorila 'mikrobiomska terapija'.

To znači da bi na početku uzimanja antibiotika bolesnik mogao uzeti i inhibitorne metabolite kako bi se ograničio rast rezistentnih bakterija. Nakon što pacijent prestane uzimati antibiotike, mogao bi dobiti mješavinu korisnih crijevnih bakterija kako bi se njihov crijevni mikrobiom oporavio, obnovio gubitak hranjivih tvari i proizvodnja inhibitornih metabolita. Mikrobiomski terapeutici mogli bi smanjiti rizik razvoja invazivnih infekcija otpornih na antibiotike, smanjiti ponavljanje invazivnih CRE (carbapenem-resistant Enterobacteriaceae) infekcija kod kronično koloniziranih pacijenata i smanjiti širenje CRE na osjetljive bolesnike.

Kratkoročno bi se rezultati mogli upotrijebiti za smanjenje rizika stvaranja rezervoara CRE u crijevima. Na primjer, kliničari bi mogli izbjeći propisivanje antibiotika koji povećavaju određene hranjive tvari i smanjuju određene metabolite. Liječnici bi također mogli pregledati uzorke fecesa na te hranjive tvari i metabolite, kako bi identificirali one s povećanim rizikom od kolonizacije CRE-om.