Ovaj rad ima za cilj dati pregled pojedinih teorija i recentnih empirijskih spoznaja o ulozi slobodnog vremena u suvremenoj prevencijskoj praksi. U radu se analizira organizacija i implementacija aktivnosti slobodnog vremena te njihov utjecaj na djecu, napose u dijelu strukturiranih i nestrukturiranih aktivnosti. Daju se neki od primjera kvalitetne prakse iz zapadnih zemalja te se kritički osvrće na hrvatsku praksu u ovom području. Navedene spoznaje stavljaju se u odnos sa suvremenom prevencijskom znanošću i pripadajućim empirijskim rezultatima koji idu u prilog važnosti slobodnog vremena u prevencijskim intervencijama.

Hrvatski i svjetski znanstvenici prepoznali su slobodno vrijeme kao važan čimbenik odgoja i obrazovanja. Međutim, značajna razlika leži u činjenici da se svjetska empirijska istraživanja već dugi niz godina usmjeravaju na prevencijski potencijal slobodnog vremena, njegovu važnost za dobrobit djece i mladih, dok hrvatskih istraživanja ima malo i uglavnom su usmjerena otkrivanju onoga čime se djeca i mladi bave u slobodnom vremenu. Istraživanjem onoga čime se djeca i mladi bave u Hrvatskoj napravilo se važan korak prema daljnjem istraživanju i analizi rizika i zaštite koji proizlaze iz aktivnosti slobodnog vremena. Polazišna točka razgraničenja između zaštite i rizika, prednosti i nedostataka slobodnoga vremena jest razina strukturiranosti aktivnosti, ali i sama motivacija za aktivnošću. Iz rezultata istraživanja inozemnih autora, doprinos razvoju djeteta koji proizlazi iz aktivnosti slobodnog vremena jest višestruk. S druge strane, pokazalo se kako postoje i brojne aktivnosti, većinom nestrukturiranog načina provođenja slobodnog vremena koje su rizične za dijete. Kako se rezultati ne mogu generalizirati, važno je istraživati navedeno područje i na području Hrvatske kako bi bilo razvidno što pomaže djeci i mladima u njihovom razvoju te što je otežavajući čimbenik razvoja. Također, bilo bi važno u budućim hrvatskim istraživanjima ispitati kako prevencijski programi koji se baziraju na slobodnom vremenu utječu na specifične probleme u ponašanju, primjerice, na ovisnička ponašanja ili druge eksternalizirane ili internalizirane probleme u ponašanju, ali i na osjećaj dobrobiti pojedinca. Poticaj za daljnja istraživanja o slobodnome vremenu daje i međupredmetna tema „Zdravlje“ donesena reformom hrvatskog školstva. Ona potiče poučavanje djece i mladih pravilnom korištenju slobodnog vremena, organizaciji i planiranju.

Bruno Matijašević, Toni Maglica