IE se dijeli prema lokalizaciji infekcije i prisutnosti ili odsutnosti intrakardijalnog materijala:

• lijevostrani IE prirodnog zaliska,

• lijevostrani IE umjetnog zaliska (PVE),

- rani IE umjetnog zaliska: < 1 godine nakon operacije zaliska

- kasni IE umjetnog zaliska: > 1 godine nakon operacije zaliska

• desnostrani IE,

• IE povezan s ugradnjom srčanog predvodnika ili kardioverter-defibrilatora

Dijagnoza

Modificirani Duke kriteriji – glavni i sporedni

Glavni:

Pozitivne hemokulture za IE:

• Tipični mikroorganizmi za IE izolirani iz 2 zasebne hemokulture:

Viridans streptokoki, Streptococcus bovis, HACEK grupa, Staphylococcus aureus ili

enterokoki stečeni u općoj populaciji, u nedostatku primarnog žarišta, ili

• Mikroorganizmi u skladu s IE iz trajno pozitivnih hemokultura:

najmanje 2 pozitivne hemokulture iz uzoraka uzetih u razmaku od > 12h ili sve 3, ili većina od ≥ 4 zasebnih hemokultura (prvi i zadnji uzorak uzeti u razmaku od najmanje 1h), ili

• Jedna pozitivna hemokultura na Coxiellu burnetti ili titar IgG antitijela > 1:800

Dokaz zahvaćenosti endokarda:

• Pozitivan ehokardiografski nalaz za IE:

Vegetacije - absces - novonastala djelomična dehiscijencija umjetnog zaliska

• Novonastala valvularna regurgitacija

Sporedni:

• Predispozicija: predisponirajuće oštećenje srca, intravenska ovisnost

• Vrućica: temperatura > 38°C

• Vaskularni fenomeni: embolizacije velikih arterija, septični infarkti pluća, mikotične aneurizme, intrakranijalna krvarenja, konjunktivalna krvarenja, Janewayeve lezije

• Imunološki fenomeni: glomerulonefritis, Oslerovi čvorići, Rothove pjege, reumatoidni faktor

• Mikrobiološki dokazi: pozitivna hemokultura koja ne odgovara velikim kriterijima ili serološkom dokazu aktivne infekcije mikroorganizmom u skladu s IE

Ehokardiografija i dr. slikovne tehnike

Prvo se izvodi transtorakalna ehokardiografija (TTE), ali u većini slučajeva suspektnog ili potvrđenog IE trebalo bi izvesti TTE i transezofagealnu ehokardiografiju (TEE). Tri ehokardiografska znaka smatraju se glavnim kriterijima za IE,uključujući vegetacije, apscese i novonastalu dehiscijenciju umjetnog zaliska..

Druge slikovne tehnike uključujući MRI, CT i invazivnu angiografiju ograničene su vrijednosti za dijagnosticiranje IE, ali su korisne u dijagnozi i zbrinjavanju njegovih komplikacija.

Sažetak o infekcijskom endokarditisu

1. IE je i dalje povezan s visokim mortalitetom (10-26% u bolnici);
2. IE je rijetka bolest: 3-10 slučajeva/ 100 000 ljudi na godinu;
3. Epidemiologija IE se mijenja, obuhvaća novije predisponirajuće faktore - umjetne valvule, korištenje i.v. droga, učestalije invazivne procedure;
4. Antibiotska profilaksa je indicirana kod svih visoko rizičnih pacijenata prilikom dentalnih zahvata. Redovita oralna higijena i pregled stomatologa može znatno reducirati rizik IE;
5. Dijagnoza IE je teška, osobito kod pacijenata sa umjetnim valvulama i ugrađenim intakardijalnim uređajima. Duke kriteriji su korisni u klasifikaciji IE ali ne mogu zamijeniti kliničku procjenu;
6. Ehokardiografija i hemokulture su osnova dijagnoza: prvo treba učiniti TTE, u većini slučajeva i TTE i TEE;
7. Temelj liječenja je prolongirana antibiotska terapija;
8. 3 komplikacije indiciraju „rano“ kirurško liječenje: kardijalna dekompentzacija, proširena infekcija i embolički incidenti;
9. Kardijalna dekompenzcija je najčešća i teška komplikacija IE  te predstavlja inidikaciju za rano op. liječenje;
10. Proširena infekcija najčešće podrazumijeva perianularni apsces te predstavlja  indikaciju za rano op. liječenje;
11. Embolija je vrlo česta komplikacija, javlja se u 20-50 % IE . Rizik embolije je direktno povezan s veličinom i  mobilnosti vegetacija i najviši rizik je u prva dva tjedna antibiotske terapije;
12. Neurološke komplikacije se javljaju u 20-40% slučajeva i većinom su posljedica embolije.