Uvod

Imunosni sustav je precizno organiziran skup specifičnih organa i stanica koji predstavlja sustav obrane od neželjenih patogena. Pravilno funkcioniranje imunosnog sustava osnovni je preduvjet održavanja tjelesne homeostaze. Cijeli niz biljaka i izoliranih komponenti različitih biljnih vrsta posjeduje imunomodulatorna svojstva i njihovo uključivanje u prehranu u obliku dodatka potencijalno može pomoći u jačanju imuniteta i olakšati borbu protiv bolesti. Ljekovito bilje bogato je funkcionalnim sastojcima koje mogu aktivirati ili suprimirati djelovanje specijalnih stanica imuniteta i uplitati se u puteve reakcija čiji je konačni rezultat snažniji obrambeni odgovor na prijetnju. Dodatno, određene biljke posjeduju i sposobnost neutralizacije slobodnih radikala i protuupalno djelovanje, a jedna od takvih biljnih vrsta poznatih i cijenjenih u cijelom svijetu s izraženim imunomodulatornim sastavnicama je ehinacea.

O ehinaceji pobliže

U današnje vrijeme ehinacea se koristi u prevenciji gripe i prehlade i u liječenju grlobolje i drugih simptoma respiratornih infekcija.

Poznato je devet vrsta roda Echinacea, a u ljekovite svrhe se primjenjuju korijeni/ili nadzemni dio 3 najpoznatije biljne vrste: Echinacea angustifolia (uskolisna rudbekija), Echinacea pallida (ružičasta rudbekija) i Echinacea purpurea (crvena rudbekija). Mnogi pripravci sadrže jednu, dvije ili čak sve tri Echinacea vrste, iako je najviše korištena i proučavana upravo Echinacea purpurea. Echinacea purpurea pripada obitelji glavočika i autohtona je biljka Sjeverne Amerike. Američki Indijanci koristili su ehinaceju u liječenju mnogih stanja uključujući grlobolju, upalu desni, probavne probleme i upale na koži. U svom sastavu ehinacea sadrži brojne kemijske komponente koje su zaslužne za njezino korisno djelovanje u organizmu. Radi se o derivatima kavene kiseline, flavonoidima, eteričnim uljima, poliacetilenima, alkilamidima, alkaloidima i polisaharidima. Alkilamidi se smatraju najzaslužnijima za djelovanje na imunosni sustav, a u današnje vrijeme ehinacea se koristi u prevenciji gripe i prehlade i u liječenju grlobolje i drugih simptoma respiratornih infekcija.

Antivirusno djelovanje ehinaceje

Ehinacea ima dugu tradiciju korištenja u prevenciji i liječenju akutnih respiratornih infekcija, a nedavna istraživanja zabilježila su njezino antivirusno, imunomodulatorno i protuupalno djelovanje. Brojni sojevi virusa osjetljivi su na lipofilni ekstrakt biljke ehinaceje uključujući i viruse s ovojnicom kao što su virusi gripe i korona virusi. Čini se da ekstrakt ehinaceje može spriječiti interakciju između proteina na virusima (poput hemaglutinina kod gripe koji omogućuje vezanje virusa) i stanica i tako prevenirati ulazak virusa u stanice i samu infekciju u organizmu, no točan mehanizam djelovanja znanost treba još potvrditi. Antivirusni učinci na endemske viruse koji uzrokuju tipične simptome prehlade istražuju se već niz godina i potvrđeni su in vitro istraživanjima, a nedavno je potvrđen učinak i na SARS-CoV-2 virus.

Imunomodulatorno djelovanje ehinaceje

Imunomodulacija za razliku od isključive stimulacije omogućava produljenu preventivnu upotrebu ekstrakta ehinaceje s ciljem smanjenja virusnog opterećenja bez bojazni od pretjerane upale u organizmu.

Ehinacea je vrlo dobro poznata po imunostimulirajućem djelovanju koje je još 1999. godine opisala Svjetska zdravstvena organizacija u monografiji ljekovitog bilja. Imunostimulativna aktivnost može se podijeliti na tri mehanizma: aktivaciju fagocitoze, stimulaciju fibroblasta i jačanje respiratorne aktivnosti koja rezultira povećanjem mobilnosti leukocita. S obzirom na to da je ekstrakt ehinaceje pokazao adaptivno djelovanje na i imunitet, precizniji naziv za djelovanje ehinaceje je imunomodulatorno djelovanje, umjesto imunostimulirajućeg djelovanja. Naime, imunomodulatorne tvari imaju sposobnost prilagodbe odnosno stimulirati ili suprimirati proizvodnju antitijela, ovisno o potrebama. Postoje brojna istraživanja o imunomodulacijskim i protuupalnim učincima ehinaceje koja upućuju na to da primjena ehinaceje stimulira urođeni imunitet i jača otpornost organizma protiv infekcija aktivacijom neutrofila, makrofaga, leukocita i stanica ubojica. Primjerice, u istraživanju (Ritchie i sur.) u kojem je sudjelovalo 30 odraslih ispitanika, koji su tijekom osam dana svakodnevno unosili ekstrakt ehinaceje, pokazalo se da ehinacea ima utjecaj na smanjenje razine upalnih citokina TNF-α i IL-1β (oko 24% u usporedbi s početnim vrijednostima) i povećanje protuupalnog citokina IL-10. Imunomodulacija za razliku od isključive stimulacije omogućava produljenu preventivnu upotrebu ekstrakta ehinaceje s ciljem smanjenja virusnog opterećenja bez bojazni od pretjerane upale u organizmu. Naime, tijekom respiratornih infekcija uzrokovanih virusima makrofagi i neutrofili proizvode brojne vrste reaktivnih kisikovih spojeva uključujući vodikov peroksid (H₂O₂), superoksid (O₂) i hidroksilne radikale (OH) koji uzrokuju upalu i staničnu smrt u mnogim organima uključujući i pluća. Echinacea purpurea mogla bi biti ključ za smanjenje upale u organizmu ne samo zbog stimulacije lučenja protuupalnih citokina već i zbog dokazane aktivacije endokanabinoidnogsustava i bioaktivnih N-alkilamida koji djeluju protuupalno i onemogućuju nastanak sistemske upale i citokinske oluje koja je posebno karakteristična za COVID-19. Endokanabinoidni sustav posrednik je brojnih fizioloških učinaka u organizmu, a sastoji se od brojnih receptora na stanicama smještenih u mozgu i središnjem živčanom sustavu i imunosnom sustavu. Alkilamidi iz ehinaceje strukturalno su slični endogenom kanabinoiduanandamidu i vežu se na kanabinoidne receptore i ispoljavaju isti učinak na citokine.

Istraživanja o utjecaju na prehladu

Preventivno uzimanje ehinaceje tijekom 4 mjeseca smanjuje broj zaraza respiratornim virusima, vrijeme trajanja bolesti i količinu korištenih lijekova protiv bolova.

Među kliničkim istraživanjima valja izdvojiti dvije velike kvalitetne randomizirane, dvostruko slijepe i placebo kontrolirane studije koje zajedno obuhvaćaju oko 1000 ispitanika.

Rezultati prvog istraživanja (Jawad i sur.) u kojem su sudjelovale odrasle zdrave osobe pokazali su da preventivno uzimanje ehinaceje tijekom 4 mjeseca smanjuje broj zaraza respiratornim virusima, vrijeme trajanja bolesti i količinu korištenih lijekova protiv bolova. U istraživanju je sudjelovalo 755 ispitanika koji su podijeljeni u dvije skupine. Prva skupina unosila je 2400 mg ehinaceje dnevno, dok je druga skupina unosila placebo. U placebo skupini zabilježeno je ukupno 188 zaraza respiratornim virusima uz ukupno trajanje bolesti od 850 dana. U skupini koja je primala ehinaceju zabilježeno je 149 epizoda bolesti uz ukupno trajanje od 672 dana. Analizom nazalnih briseva u skupini koja je unosila ehinaceju otkriveno je samo 14 vrsta virusa, dok je u placebo skupini otkriveno njih 34. U skupini koja je unosila ehinaceju, ispitanici su tijekom 58 epizoda prehlade unosili analgetike poput aspirina, paracetamola ili ibuprofena, dok su u placebo skupini ispitanici u čak 88 epizoda prehlade unosili ove lijekove.

U drugom švicarskom istraživanju novijeg datuma, koje je također trajalo 4 mjeseca te putem nazalnog brisa ispitivalo vrstu respiratornih patogena, (Ogal i sur.) sudjelovala su djeca dobi 4-12 godina kod kojih je primjena ehinaceje dovela do smanjenja virusnog opterećenja, manjih simptoma bolesti i skraćenja trajanja bolesti. S obzirom na to da djeca češće obolijevaju od respiratornih virusa od odraslih i da do 30% infekcija gornjih dišnih puteva može rezultirati bakterijskom infekcijom, ovo istraživanje daje nam uvid u značajno smanjenje primjene antibiotske terapije tijekom razdoblja uzimanja ehinaceje. U istraživanju su sudjelovala 204 ispitanika podijeljena u dvije skupine. Polovina ispitanika uzimala je 400 mg ehinaceje, dok je druga polovina, odnosno placebo skupina unosila 50 mg vitamina C. Rezultati su pokazali da je u skupini koja je unosila ehinaceju zabilježeno ukupno 45 dana trajanja antibiotske terapije, dok je u placebo skupini zabilježeno čak 216 dana antibiotske terapije. Podaci iz navedena dva istraživanja nisu ukazali na bilo kakvu zabrinutost vezanu za sigurnost kod primjene ehinaceje u širokoj populaciji, pa čak i pedijatrijskoj, tijekom duljeg vremenskog razdoblja.

Meta-analiza objavljena u časopisu Lancet 2007. godine istraživala je utjecaj ehinaceje na pojavnost i trajanje prehlade, a obuhvatila je ukupno 14 istraživanja u kojima je sudjelovalo gotovo tri tisuće ispitanika. Rezultati su pokazali da primjena ehinaceje smanjuje rizik od zaraze za čak 58% i da skraćuje vrijeme trajanja prehlade za 1,4 dana što pokazuje da ehinaceja osim što prevenira prehladu, ima utjecaj i na liječenje.

Postoje li ograničenja kod primjene ehinaceje?

Istraživanja nisu zabilježila toksičnost ehinaceje zbog čega se smatra sigurnom za upotrebu, ipak u osjetljivih pojedinaca ehinacea može uzrokovati alergijske reakcije i probavne smetnje. Postoje saznanja da dugotrajnom upotrebom ehinacea gubi na učinkovitosti pa europska regulativa ne preporučuje kontinuirano uzimanje pripravaka ehinaceje dulje od 6 do 8 tjedana, dok je hrvatska regulativa još stroža s ograničenjem od maksimalno 14 dana. Ipak, valja naglasiti kako je vremensko ograničenje primjene ehinaceje postavljeno bez jasne argumentacije i znanstvenih dokaza (Ardjomand-Woelkart K, 2016). Sudeći prema kliničkim istraživanjima s duljom primjenom ehinaceje, preporučena duljina stanke između dva uzimanja iznosi najmanje 7 dana (Ogal i sur., Kolev i sur.). Zbog manjka konkretnih saznanja o sigurnosti upotrebe u vrijeme trudnoće i dojenja ehinacea se ne preporučuje u toj populaciji. Također, ehinacea se ne preporučuje kod: čestih alergijskih reakcija (osip, urtikarija, ekcem, astma), tuberkuloze, sarkoidoze, autoimunih bolesti (kolagenoze, multiple skleroze), infekcije HIV-a i kod AIDS-a, bolesti bijelih krvnih stanica (agranulocitoze i leukemije), kod onkološke terapije (kemoterapije i radioterapije) i nakon transplantacije organa i koštane srži.

Ehinacea i autoimune bolesti – koja su nova saznanja?

Istraživanja su pokazala da je ekstrakt ehinaceje u stanju simulirane upale smanjuje razinu proupalnih citokina, dok u stanju homeostaze stimulira makrofage na proizvodnju citokina.

Mnoga upozorenja i kontraindikacije koje se navode za ehinaceju temelje se isključivo na teorijskim mogućnostima da kod bolesti koje u podlozi imaju proupalni mehanizam djelovanja povezan s imunitetom, može doći do pogoršanja bolesti kao posljedice imunostimulacije. Novija istraživanja ozbiljno dovode u pitanje ispravnost ove premise. Primjerice, u preglednom članku objavljenom 2016. godine (Ardjomand-Woelkart i sur.) znanstvenici su zaključili da lipofilni pripravci ehinaceje koji u svom sastavu sadrže alkilamide imaju sposobnost suprimirati imunosne reakcije i imati blagotvoran učinak na autoimuni odgovor organizma, čime su ozbiljno poljuljali teoriju o negativnom djelovanju ehinaceje kod autoimunih bolesti.

Vezu između autoimunih bolesti i primjene ehinaceje stavlja pod upitnik zanimljivo novo istraživanje Vieire i suradnika objavljeno 2022. godine koje je među inim uspoređivalo protuupalno djelovanje ekstrakata ehinaceje i protuupalnih lijekova (deksametazona, diklofenaka, salicilne kiseline i celekoksiba) i otkrilo da ehinacea u laboratorijskim modelima ima jače protuupalno djelovanje od navedenih nesteroidnih protuupalnih lijekova i kortikosteroida. Istraživanje je provedeno na dvije vrste kultura stanica. Jedna vrsta sadržavala je makrofage koji su aktivirani lipopolisaharidima (simulacija upalnog stanja), dok je druga vrsta sadržavala neaktivirane makrofage (simulacija homeostaze). Naime, makrofagi su ključne stanice imunosnog sustava i prva linija obrane, a aktiviraju se u prisutnosti određenih signala poput lipopolisaharida koji se nalaze u vanjskom omotaču gram-negativnih bakterija. Aktivirani makrofagi luče upalne citokine (TNF-α, IL-1β, IL-6) i reaktivne kisikove spojeve. Istraživanje (Viera i sur.) pokazalo je da ekstrakt ehinaceje u stanju simulirane upale smanjuje razinu proupalnih citokina, dok u stanju homeostaze stimulira makrofage na proizvodnju citokina. Svi ekstrakti ehinaceje (vodeni, alkoholni i ekstrakt obogaćen alkilamidima) značajnije su smanjili razinu upalnih citokina odnosno imaju jače protuupalno djelovanje u usporedbi s često korištenim protuupalnim lijekovima.

Imunomodulatorno djelovanje ključnih vitamina i minerala

Vitamin C

U citrusima bioflavonoidi tvore kompleks s vitaminom C potičući tako imunostimulativan učinak vitamina C. Iz tog je razloga poželjno da vitamin C i u dodacima prehrani bude prisutan u kompleksu s bioflavonoidima.

Vitamin C doprinosi obrambenoj sposobnosti organizma jer pruža podršku za različite stanične funkcije urođenog i stečenog imuniteta. Vitamin C doprinosi održanju funkcije epitelne barijere koja štiti od patogena i promovira obranu kože i sluznica od oksidativnih reakcija te tako štiti od okolišnog oksidacijskog stresa. Ovaj snažni antioksidans topljiv u vodi nakuplja se u fagocitima i neutrofilima i može potaknuti kemotaksiju, fagocitozu, generiranje reaktivnih kisikovih spojeva i posljedično promovira uništavanje mikroba. Potreban je i u apoptozi i uklanjanju potrošenih neutrofila s mjesta infekcije za što su odgovorni makrofagi te tako umanjuje nekrozu i potencijalna oštećenja tkiva. Istraživanja su pokazala da leukociti, uključujući limfocite, aktivno akumuliraju vitamin C u prisutnosti koncentracijskog gradijenta što ukazuje na važnost ovog nutrijenta za razvoj i funkcionalnost ovih stanica imunosnog sustava. Nadalje, dokazano je da vitamin C djeluje bakteriostatski na više vrsta bakterija. U kliničkim istraživanjima vitamin C značajno povećava razinu imunoglobulina IgA i IgM.

Godine 1970. dvostruki nobelovac Linus Pauling, napisao je knjigu o vitaminu C i običnoj prehladi. Također, objavio je i dvije metaanalize, koje su ujedno bile i prve metaanalize u medicini. Tada je Pauling pronašao četiri placebo-kontrolirane studije iz kojih je izračunao kako postoje snažni dokazi da vitamin C smanjuje „integrirani morbiditet“ prehlade. Pod tim terminom mislio je na ukupno breme učestalosti pobola i trajanje prehlade. Kasnije studije ipak su odvojile ta dva entiteta i dobila ponešto drugačije rezultate.

U proteklih 40 godina, veliki broj placebo kontroliranih studija je proučavao učinke dodataka prehrani s vitaminom C na prevenciju i liječenje prehlade. Primjerice, jedno randomizirano, dvostruko – slijepo istraživanje (Sasazuki i sur.) pokazalo je da su osobe koje su uzimale 500 mg vitamina C dnevno imale 66 % niži rizik za pojavu 3 ili više prehlada u petogodišnjem periodu u usporedbi s onima koji su uzimali 50 mg/dan vitamina C u obliku dodataka prehrani. 

Revizijom 30 istraživanja, randomiziranih i ne-randomiziranih, koja su se bavila ulogom vitamina C u sprječavanju i liječenju obične prehlade pokazalo se da unos vitamina C u dozi od 1 gram dnevno tijekom nekoliko mjeseci ne dovodi do značajnog smanjenja učestalosti prehlade. Međutim, i kod istraživanja koja su pratila terapijski i onih koja su pratila preventivni utjecaj vitamina C na vrijeme trajanja simptoma uočena je konstanta u smanjenju trajanja simptoma (Carr, 2017).

Djelovanje vitamina C u organizmu može se pojačati ako se istovremeno uzima s bioflavonoidima. Naime, bioflavonoidi su skupina pigmenata koje najčešće nalazimo u voću i povrću bogatom vitaminom C posebice u citrusima i šipku, a koje su ključne za pravilnu apsorpciju ovog vitamina. Štoviše, studije pokazuju da bioflavonoidi u organizmu djeluju nadopunjujuće s vitaminom C te poboljšavaju i produljuju njegovo djelovanje. Najaktivniji među bioflavonoidima limuna su rutin i hesperidin koje nalazimo u pulpi i kori. U citrusima bioflavonoidi tvore kompleks s vitaminom C potičući tako imunostimulativan učinak vitamina C. Iz tog je razloga poželjno da vitamin C i u dodacima prehrani bude prisutan u kompleksu s bioflavonoidima. Tome u prilog govori i nedavna studija objavljena u časopisu The American Journal of Clinical Nutrition koja je ukazala na veću bioraspoloživost vitamina C iz pripravka koji je osiguravao kompleks vitamina C i bioflavonoida u odnosu na sam vitamin C.

Vitamin D

Imunomodulatorno djelovanje vitamina D u organizmu je posebno snažno te osim što stimulira obranu u organizmu također sudjeluje u supresiji brojnih citokina poput IL-17 koji se dovodi u vezu s razvojem autoimunih bolesti.

Otkrićem receptora za vitamin D u makrofagima, dendritičkim stanicama i aktiviranim T i B limfocitima kao i činjenicom da ove stanice proizvode enzim 1-alfa hidroksilazu, uz pomoć kojeg nastaje biološki aktivan oblik vitamina D kalcitriol, jasno je da vitamin D ima važnu i višestruku ulogu u imunosnom sustavu. Aktivni oblik vitamina D potiče proizvodnju različitih endogenih antimikrobnih peptida sa širokim spektrom djelovanja protiv virusa, bakterija i gljivica. Imunomodulatorno djelovanje u organizmu je posebno snažno te osim što stimulira obranu u organizmu također i sudjeluje u supresiji brojnih citokina poput IL-17 koji se dovodi u vezu s razvojem nekoliko autoimunih bolesti.

Eksperimentalne studije ukazale su da aktivni oblik vitamina D polučuje imunološka djelovanja na više komponenti urođenog i stečenog imunosnog sustava. Utvrđena je povezanost između niskih koncentracija 25-OH vitamina D i povećanog rizika razvoja brojnih infektivnih i autoimunih bolesti poput dijabetesa tip 1, psorijaze, reumatoidnog artritisa, tuberkuloze, sepse, respiratornih infekcija te bolesti COVID-19. Također, nedostatak vitamina D povezuje se s većom pojavnosti dijabetesa tipa 2, prati se kod osoba s povišenim krvnim tlakom i kod različitih bolesti probavnog sustava uključujući celijakiju, upalne bolesti crijeva te bolesti jetre. Istodobno se provode i brojne intervencijske studije u kojima se koristi vitamin D3 ili njegovi metaboliti u prevenciji, terapiji ili suportivnoj terapiji tih bolesti.

Prije ere antibiotika, terapija tuberkuloze temeljila se na izlaganju bolesnika sunčevom zračenju u sanatorijima, a za pandemijsku gripu 1918. – 1919. zabilježena je ista strategija. Naime, smatra se da je povećana učestalost prehlada i upale pluća tijekom zime između ostalog povezana i sa smanjenim izlaganjem sunčevoj svjetlosti i posljedično smanjenim vrijednostima aktivnog oblika vitamina D u krvi. Poznato je da je pojava gripe periodična i obično se na višim geografskim širinama događa tijekom zime, a u tropskom području se javlja povremeno i to tijekom cijele godine. Jedno od predloženih objašnjenja za sezonsku pojavnost gripe, uz češći boravak u zatvorenim prostorima, jest da je ono posljedica sezonskih varijacija koncentracije 25 – OH vitamina D u krvi koja zimi doseže najnižu razinu. Ovu hipotezu poduprlo je nekoliko studija koje su otkrile vezu između niske koncentracije 25 – OH vitamina D u krvi i incidencije i težine respiratornih infekcija u djece i odraslih.

Najnovije veliko istraživanje Jolliffe-a i suradnika objavljeno 2021. godine pokazalo je kako primjena vitamina D smanjuje rizik infekcija dišnog sustava u usporedbi s placebom. Specifičnost ove najnovije analize je što je pokazala superiornost dnevne primjene vitamina D nad tjednim i mjesečnim ili tromjesečnim doziranjem. Sve brojnije epidemiološke studije pokazuju kako niske koncentracije vitamina D mogu utjecati na povećanje učestalosti pojave respiratornih virusnih infekcija ili težine njihove kliničke, što ukazuje na potencijalno važnu ulogu ovog vitamina u prevenciji i liječenju. Rezultati opsežne meta-analize koja je proučavala povezanost niske koncentracije 25(OH) vitamina D u serumu i respiratornih virusnih infekcija u 11 randomiziranih kontroliranih studija s ukupno 5660 pacijenata, pokazuju statistički značajan zaštitni učinak vitamina D. Zanimljivo je kako je zaštitni učinak izraženiji kada se vitamin D uzima kontinuirano kroz dulji vremenski period u preporučenim dnevnim dozama, za razliku od većih doza primijenjenih jednokratno (Bergman i sur, 2013). Druga meta-analiza novijeg datuma, pokazuje povezanost smanjene razine 25(OH) vitamina D u serumu s povećanim rizikom od razvoja akutnih respiratornih infekcija, kao i težom kliničkom slikom. U ovoj studiji, najveći rizik od razvoja akutnih respiratornih infekcija povezuje se s koncentracijama 25(OH) vitamina D nižim od 15 ng/mL. (Pham i sur, 2019).

Za rizične skupine koje se ne izlažu suncu ili su izloženi drugim čimbenicima rizika preporučena doza vitamina D iznosi između 1.000 i 2.000 IJ i smatra se preventivnom dozom koja se može primjenjivati dugoročno, posebice tijekom hladnijeg dijela godine.

Cink

Procjenjuje se da deficit i neadekvatan unos cinka pogađa 30% svjetske populacije, najviše zemlje u razvoju.

Već desetljećima je cink predmet istraživanja u kojima se istražuju njegovi učinci na imunosni sustav. Cink je potreban za razvoj i funkcioniranje neutrofila i NK stanica ubojica, a deficit cinka u organizmu dovodi do narušavanja rada stečenog imuniteta inhibirajući širenje T limfocita i aktivirajući Th1 stanice koje proizvode citokine i asistiraju B limfocitima. Negativno djelovanje nedostatka cinka u organizmu manifestira se involucijom timusa, smanjenim brojem Th1 stanica, narušenom imunosnom funkcijom, narušenom proliferacijom limfocita, i negativnim djelovanjem na proizvodnju IL-2 limfocita, na odgodu hipersenzitivnog odgovora, proizvodnju antitijela, aktivnost NK stanica, fagocitozu makrofaga i na funkciju specifičnih neutrofila. Procjenjuje se da deficit i neadekvatan unos cinka pogađa 30% svjetske populacije, najviše zemlje u razvoju. Neadekvatan unos cinka prisutan je i u razvijenim zemljama, posebno kod starije populacije kod koje deficit cinka doprinosi razvoju imunosenescencije ili slabljenju imunosnog sustava uslijed starenja organizma. Osim kod osoba starije dobi, nedostatak cinka bilježi se i kod osoba koje boluju od kroničnih bolesti poput bolesti probavnog sustava, dijabetesa, bolesti jetre i bubrega, bolesti srpastih stanica, infekcija i kod prekomjernog unosa alkohola. Do deficita cinka u organizmu dolazi uslijed smanjenog unosa prehranom, nemogućnosti apsorpcije u probavnom sustavu, povišenih metaboličkih potreba i zbog prekomjernih gubitaka. Nedostatak cinka može dovesti do narušene funkcije imuniteta i povećanog rizika od infekcija stoga nadoknada cinka putem dodataka prehrani može biti korisna pogotovo kod osoba s niskom razinom cinka u serumu. U prilog primjeni cinka u liječenju prehlade idu rezultati dviju meta-analiza (Hemila i sur.) koje pokazuju da unos cinka u obliku dodatka prehrani može smanjiti trajanje prehlade za 33%.

Selen

Selen je ključna komponenta selenoproteina koji su neophodni za normalnu funkciju NK stanica, makrofaga, neutrofila i T limfocita. Suplementacija selenom u organizmu djeluje imunostimulirajuće, što dovodi do proliferacije T stanica, aktivacije urođenih imunosnih stanica, aktivnosti NK stanica i niza drugih pokazatelja. Suplementacija selenom regulira upalni odgovor kod osoba sa sindromom respiratornog distresa kroz obnavljanje antioksidativne aktivnosti pluća, što snižava razine IL-1 i IL-6, smanjujući upalni odgovor i značajno poboljšavajući respiratornu mehaniku. Selen je bitna komponenta antioksidativnih enzima, uključujući tioredoksin reduktazu i glutation peroksidazu, a nedostaci selena povećavaju stvaranje reaktivnih spojeva s kisikom u neutrofilima i makrofagima.

Dodaci prehrani za jači imunitet

Trenutni dokazi ukazuju da ehinaceja može smanjiti rizik od zaraze ili skratiti vrijeme trajanja prehlade, pogotovo u kombinaciji s imunomodulatornim vitaminima i mineralima.

Manjak vitamina i minerala u organizmu može dovesti do narušavanja učinkovitosti imunosnog sustava i smatra se glavnim čimbenikom koji doprinosi slabljenju imuniteta. Najbolji način osiguravanja normalnog rada imunosnog sustava je zdrav način života uz pravilnu prehranu koja u prvom redu obiluje svježim voćem i povrćem. Međutim, u situacijama pojačanog stresa, suboptimalne prehrane, nedovoljno sna, u razdobljima učestalih infekcija, akutnih i kroničnih bolesti te rekonvalescencije, poželjno je preporučiti dodatak prehrani koji sadrži ključne nutrijente koji mogu pružiti pravu podršku imunosnom sustavu. To se posebno odnosi na osobe starije životne dobi, djecu i osobe koje su sklone čestim infekcijama, a u zimskim mjesecima unos nutrijenata za održavanje normalne funkcije imuniteta preporučuje se svim populacijskim skupinama. Fitoterapija je nebrojeno puta dokazala svoju učinkovitost u borbi protiv zaraznih bolesti i korisno ju je uključiti kako u prevenciju tako i liječenje različitih bolesti. Trenutni dokazi ukazuju da ehinaceja može smanjiti rizik od zaraze ili skratiti vrijeme trajanja prehlade, pogotovo u kombinaciji s imunomodulatornim vitaminima i mineralima koji zajedno predstavljaju snažne saveznike organizma za jačanje prirodne obrane tijela i potporu normalnog funkcioniranja imunosnog sustava.

Plivit Imuno Booster

Plivit Imuno Booster dodatak je prehrani koji mudro kombinira snagu biljke ehinaceje i birane vitamine i minerale (vitamin C, D, vitamine B skupine, selen i cink) koji djeluju u sinergiji za snažniji organizam u borbi protiv virusa i bakterija.

Plivit Imuno Booster dodatak je prehrani koji mudro kombinira snagu biljke ehinaceje i birane vitamine i minerale (vitamin C, D, vitamine B skupine, selen i cink) koji djeluju u sinergiji za snažniji organizam u borbi protiv virusa i bakterija.

Prednosti dodataka prehrani u želučanootpornoj kapsuli nove generacije

Prednost proizvoda Plivit Imuno Booster predstavlja i želučanootporna kapsula posebne ACGcapsTM tehnologije. Riječ je o tehnologiji koja u potpunosti štiti kapsulu, kao i aktivne sastojke, od raspadanja u kiselome mediju prvih 30 minuta. Naime, tako ACGcapsTM kapsule započinju raspadanje na pH 6,8 te se oko 70% aktivnih tvari otpušta nakon 45 minuta na spomenutoj pH vrijednosti, odnosno u crijevu, gdje je njihova apsorpcija optimalna. Za usporedbu, raspadanje uobičajenih želatinoznih kapsula započinje odmah te se čak 90% aktivne tvari oslobađa u prvih 45 minuta provedenih u kiselome mediju. Zahvaljujući ovoj inovativnoj tehnologiji koja štiti sluznicu želuca od iritacije i smanjuje mogućnost refluksa, Plivit Imuno Booster prikladan je za osobe koje imaju osjetljiv probavni sustav. Osim toga, ova tehnologija omogućuje i prikrivanje specifičnih mirisa pojedinih sastojaka te smanjuje loš naknadni okus u ustima, što dodatno pogoduje boljoj podnošljivosti i suradljivosti za uzimanje ovog dodatka prehrani nove generacije.

Literatura

1. Manayi A, Vazirian M, Saeidnia S. Echinacea purpurea: Pharmacology, phytochemistry and analysis methods. Pharmacogn Rev. 2015;9(17):63-72. doi:10.4103/0973-7847.156353
2. Nicolussi S, Ardjomand-Woelkart K, Stange R, Gancitano G, Klein P, Ogal M. Echinacea as a Potential Force against Coronavirus Infections? A Mini-Review of Randomized Controlled Trials in Adults and Children. Microorganisms. 2022;10(2):211. doi: 10.3390/microorganisms10020211. PMID: 35208665; PMCID: PMC8879308.
3. Ritchie MR, Gertsch J, Klein P, Schoop R. Effects of Echinaforce® treatment on ex vivo-stimulated blood cells. Phytomedicine. 2011 Jul 15;18(10):826-31.
4. Jawad M, Schoop R, Suter A, Klein P, Eccles R. Safety and Efficacy Profile of Echinacea purpurea to Prevent Common Cold Episodes: A Randomized, Double-Blind, Placebo-Controlled Trial. Evid Based Complement Alternat Med. 2012;2012:841315. doi: 10.1155/2012/841315. Epub 2012 Sep 16. PMID: 23024696; PMCID: PMC3457740.
5. Ogal M, Johnston SL, Klein P, Schoop R. Echinacea reduces antibiotic usage in children through respiratory tract infection prevention: a randomized, blinded, controlled clinical trial. Eur J Med Res. 2021 Apr 8;26(1):33.
6. Shah SA, Sander S, White CM, Rinaldi M, Coleman CI. Evaluation of echinacea for the prevention and treatment of the common cold: a meta-analysis. Lancet Infect Dis. 2007 Jul;7(7):473-80. doi: 10.1016/S1473-3099(07)70160-3. Erratum in: Lancet Infect Dis. 2007 Sep;7(9):580. PMID: 17597571; PMCID: PMC7106401.
7. Ardjomand-Woelkart K, Bauer R. Review and Assessment of Medicinal Safety Data of Orally Used Echinacea Preparations. Planta Med. 2016 Jan;82(1-2):17-31. doi: 10.1055/s-0035-1558096. Epub 2015 Oct 5. PMID: 26441065.
8. Kolev E, Mircheva L, Edwards MR, Johnston SL, Kalinov K, Stange R, Gancitano G, Berghe WV, Kreft S. Echinacea Purpurea For the Long-Term Prevention of Viral Respiratory Tract Infections During Covid-19 Pandemic: A Randomized, Open, Controlled, Exploratory Clinical Study. Front Pharmacol. 2022 Apr 26;13:856410. doi: 10.3389/fphar.2022.856410. PMID: 35559249; PMCID: PMC9087554.Vieira SF, Gonçalves VMF, Llaguno CP, Macías F, Tiritan ME, Reis RL, Ferreira H, Neves NM. On the Bioactivity of Echinacea purpurea Extracts to Modulate the Production of Inflammatory Mediators. Int J Mol Sci. 2022 Nov 6;23(21):13616.
9. Douglas RM, Chalker EB, Treacy B. Vitamin C for preventing and treating the common cold. Cochrane Database Syst Rev. 2000;(2):CD000980. doi: 10.1002/14651858.CD000980. Update in: Cochrane Database Syst Rev. 2004;(4):CD000980. PMID: 10796569.Sasazuki S, Sasaki S, Tsubono Y, Okubo S, Hayashi M, Tsugane S. Effect of vitamin C on common cold: randomized controlled trial. Eur J Clin Nutr. 2006 Jan;60(1):9-17. doi: 10.1038/sj.ejcn.1602261. PMID: 16118650.
10. Carr AC, MagginiS.Vitamin C andImmuneFunction.Nutrients. 2017;9(11).Vinson, JA, Bose, P. Comparativebioavailability to humansofascorbicacidaloneorin a citrus extract, Am J ClinNutr 1988; 48: 601-604.Jolliffe DA, Camargo CA Jr, Sluyter JD, Aglipay M, Aloia JF, Ganmaa Detal. Vitamin D supplementation to preventacuterespiratoryinfections: a systematicreviewand meta-analysisofaggregate data fromrandomisedcontrolledtrials. LancetDiabetesEndocrinol. 2021;9(5):276-292.
11. Vranešić Bender D, Giljević Z, Kušec V, Laktašić Žerjavić N, Bošnjak Pašić M, Vrdoljak E, etal. Smjernice za prevenciju, prepoznavanje i liječenje nedostatka vitamina D u odraslih. LiječVjesn 2016;138:121-132.
12. Bergman P, Lindh AU, Björkhem-Bergman L, Lindh JD. Vitamin D and Respiratory Tract Infections: A Systematic Review and Meta-Analysis of Randomized Controlled Trials. PLoS One. 2013 Jun 19;8(6):e65835. doi: 10.1371/journal.pone.0065835. PMID: 23840373; PMCID: PMC3686844.
13. Pham H, Rahman A, Majidi A, Waterhouse M, Neale RE. Acute Respiratory Tract Infection and 25-Hydroxyvitamin D Concentration: A Systematic Review and Meta-Analysis. Int J Environ Res Public Health. 2019 Aug 21;16(17):3020. doi: 10.3390/ijerph16173020. PMID: 31438516; PMCID: PMC6747229.Hemilä H. Zinc lozenges and the common cold: a meta-analysis comparing zinc acetate and zinc gluconate, and the role of zinc dosage. 2017;8(5):p. 205427041769429. doi: 10.1177/2054270417694291.
14. Maxfield L, Shukla S, Crane JS. Zinc Deficiency. [Updated 2023 Jun 28]. In: StatPearls [Internet]. Treasure Island (FL): StatPearls Publishing; 2023 Jan-. Available from: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK493231/
15. Mitra S, Paul S, Roy S, et al. Exploring the Immune-Boosting Functions of Vitamins and Minerals as Nutritional Food Bioactive Compounds: A Comprehensive Review. Molecules. 2022;27(2):555.
16. Wu D, Lewis ED, Pae M, Meydani SN. Nutritional Modulation of Immune Function: Analysis of Evidence, Mechanisms, and Clinical Relevance. Front Immunol. 2019 Jan 15;9:3160. doi: 10.3389/fimmu.2018.03160. PMID: 30697214; PMCID: PMC6340979.
17. Isbaniah F, Wiyono WH, Yunus F, Setiawati A, Totzke U, Verbruggen MA. Echinacea purpurea along with zinc, selenium and vitamin C to alleviate exacerbations of chronic obstructive pulmonary disease: results from a randomized controlled trial. J Clin Pharm Ther. 2011 Oct;36(5):568-76. doi: 10.1111/j.1365-2710.2010.01212.x. Epub 2010 Nov 10. PMID: 21062330.