Anđelka Pavlović iz Centra za zdravstvene znanosti Sveučilišta Texas Tech u Dallasu i suradnici proveli su longitudinalnu kohortnu studiju u kojoj su sudjelovale američke škole koje su prijavile kardiorespiratornu i mišićno-koštanu kondiciju među učenicima barem jednom tijekom pandemije (jesen 2020. do jeseni 2021.) i barem jednom prije ili poslije promatranog perioda. Istažena je povezanost između nastave uživo u odnosu na online ili hibridnu nastavu te kakva je spremnost u podskupini škola.

Uzorak je bio 264 škole u 21 državi, odnosno 152 094 učenika. Istraživači su otkrili da su učenici imali znatno manju vjerojatnost da će postići zonu zdrave spremnosti, tj. dobre kondicije tijekom pandemije u usporedbi s predpandemijskim i postpandemijskim razdobljima (omjeri šansi, 0,72 i 0,82). Tijekom pandemije, prilagođena kardiopulmonalna kondicija bila je 0,55 odnosno 0,86 mL/kg/min niža kod djevojčica i dječaka. U podskupini od 116 škola, vjerojatnost postizanja kardiopulmonalne kondicije bila je značajno veća za one u udaljenim ili hibridnim okruženjima tijekom 15 do 22 tjedna u usporedbi s kraćim vremenskim razdobljima.

U slučaju drugih katastrofalnih svjetskih događaja (npr. pandemija ili ratova) u budućnosti, zdravstveni djelatnici, učitelji i roditelji trebali bi imati plan usmjeren na održavanje tjelesne kondicije mladih, što će vjerojatno rezultirati očuvanjem mentalnog i fizičkog zdravlja, kao i akademskog uspjeha.