Koja je uloga magnezija u našim tijelima?

Magnezij je kofaktor u enzimskim sustavima koji uključuju energetski metabolizam i sintezu proteina. Magnezij također igra ulogu u aktivnom transportu kalcija i kalija kroz stanične membrane i ključan je za provođenje živčanih impulsa, kontrakciju mišića i održavanje pravilnog srčanog ritma.

Normalni rasponi serumskog magnezija iznose oko 0,7-1,0 mmol/L. Blagi nedostatak općenito se klasificira kao 0,5-0,7 mmol/L, umjereni nedostatak kao 0,4-0,5 mmol/L, a teški nedostatak kao manji od 0,4 mmol/L. Većina pojedinaca je asimptomatska, a simptomi obično nisu vidljivi sve dok razina magnezija ne bude niža od 0,5 mmol/L. Umjereni nedostatak sa simptomima ili teški nedostatak obično zahtijeva bolničku procjenu i intravenoznu nadoknadu magnezija.

Koji su čimbenici rizika ili uzroci hipomagnezijemije?

Magnezij se može izgubiti iz gastrointestinalnog sustava u prisutnosti akutne ili kronične dijareje u stanjima pothranjenosti ili malapsorpcije, uključujući celijakiju. Akutni pankreatitis također može dovesti do niske razine magnezija, kao i zlouporaba laksativa i poremećaji prehrane, uključujući anoreksiju nervozu. Magnezij se također može izgubiti putem bubrega u kontekstu ovisnosti o alkoholu, dijabetesa i dijabetičke ketoacidoze te nakon akutne ozljede bubrega. Konačno, postoje mnogi često propisivani lijekovi koji mogu dovesti do niskih razina magnezija, uključujući PPI, diuretike Henleove petlje i tiazide, digoksin, gentamicin, salbutamol, imunosupresive i kemoterapijske agense. Hipomagnezijemija također povećava rizik od toksičnosti digoksina.

Koje su kliničke manifestacije niske razine magnezija?

Niske razine magnezija mogu dovesti do neuromuskularnih učinaka, uključujući slabost mišića, ataksiju, tremor i grčeve ruku i stopala. Kardiovaskularni učinci uključuju EKG abnormalnosti, kao što je proširenje QRS kompleksa i ventrikularne aritmije. Niske razine magnezija također su često povezane s hipokalcemijom i hipokalemijom. Ostali učinci uključuju umor, vrtoglavicu, mučninu, povraćanje i zbunjenost.

Pojedincima s čimbenicima rizika za hipomagnezijemiju, osobito ako uzimaju digoksin ili imaju dokaze o niskim razinama kalcija ili kalija, trebalo bi razmotriti praćenje magnezija. Produljeno liječenje (obično dulje od 1 godine) sa svim IPP-ima može dovesti do hipomagnezijemije. Ako je krivac IPP, treba preispitati potrebu za IPP i razmislite o prelasku na antagonist histamina kao što je famotidin, nizatidin ili cimetidin.

Zeleno lisnato povrće, mliječni proizvodi, orašasti plodovi, tjestenina i kruh od cjelovitih žitarica, riba, mahunarke, pečeni grah, plodovi mora i smeđa riža dobri su prehrambeni izvori magnezija. Treba razmotriti oralnu nadoknadu magnezija u prisutnosti čimbenika rizika za hipomagnezijemiju i/ili lošeg stanja osobe. Uobičajena doza za nadomjestak magnezija je 15-24 mmol/dan u podijeljenim dozama.

Podizanje niskih razina magnezija može potrajati  6-8 tjedana uz oralni dodatak magnezija. Treba prestati uzimati oralne dodatke magnezija otprilike 1-2 dana nakon normalizacije razine magnezija u serumu, budući da unutarstaničnim zalihama magnezija treba više vremena da se popune.