Povećani rizik od padova kod osoba s T2D povezan je s lijekovima koji izazivaju hipoglikemiju, ali i niska nemasna tjelesna masa također povećava rizik od padova. Lijekovi protiv dijabetesa, posebice inhibitori SGLT2 i GLP-1 RA, mogu dovesti do gubitka mišićne i tjelesne mase, što potiče istraživače da procijene povezanost s padovima kod pacijenata s T2D.

Istraživači su proveli prospektivnu anketu praćenja do 5 godina (medijan, 2 godine) kod pacijenata s T2D-om koji su bili primljeni u bolnicu Sveučilišta Tsukuba u Japanu zbog loše kontrole glikemije između veljače 2014. i prosinca 2021.

Među 471 pacijentom (199 žena; srednja dob, 63 godine), 53 su primile GLP-1 RA, 74 su primile SGLT2 inhibitore, a 17 je primilo kombinaciju oba ova tretmana.

Svake godine nakon otpusta sudionici su dobili upitnik o broju padova (nikada, jednom, dvaput ili više) koje su doživjeli u prethodnoj godini i njihovoj trenutnoj težini.

Analiza preživljenja u diskretnom vremenu je napravljena kako bi se identificirali čimbenici rizika od pada, koristeći četiri modela koji su uključivali procjenu varijabli kao što su povijest pada, spol, dob, visina i indeks tjelesne mase.

Stopa incidencije pada bila je 17,1 na 100 osoba-godina, pri čemu su 173 osobe prijavile barem jedan pad nakon otpusta, a 15 ih je doživjelo prijelome uslijed padova.

Identificirani nezavisni prediktori pada bili su povijest pada, uporaba inhibitora SGLT2 i dob. Model s najboljim rezultatima također je otkrio da su žene izložene većem riziku.

Samo korištenje GLP-1 RA nije pokazalo značajnu povezanost s rizikom od padova, ali njegova kombinirana uporaba s inhibitorima SGLT2 značajno je povećala rizik od padova.

"Naša otkrića upućuju na potrebu da razmotrimo povećani rizik od padova u slučaju kombinirane terapije i osobama sklonima padu koje primaju takvu terapiju osiguramo odgovarajuću prehranu i tjelovježbu", zaključili su autori.