Tijekom pandemije COVID-19, telerehabilitacija je postala alternativa za pacijente s kroničnim opstruktivnim bolestima pluća zbog nedostupnosti zdravstvene skrbi.

Cilj ove studije bio je usporediti ishode (tj. funkcionalni kapacitet i kvalitetu života) telerehabilitacije s rezultatima uobičajene skrbi među pacijentima koji su prethodno sudjelovali u programima plućne rehabilitacije "u živo".

Provedena je kvazieksperimentalna retrospektivna studija od travnja 2020. do kolovoza 2021. Uključeno je ukupno 32 bolesnika s kroničnim opstruktivnim bolestima pluća koji su podijeljeni u intervencijsku i kontrolnu skupinu. Intervencijska skupina je sinkrono sudjelovala u telerehabilitaciji dva puta tjedno i bila je pod nadzorom fizioterapeuta tijekom vježbi disanja, jačanja i aerobnih vježbi. Promjene u stupnju dispneje i nelagode u nogama procijenjene su na temelju promjena u rezultatima na Borgovoj ljestvici. Kontrolna skupina nije obavljala nikakve aktivnosti tijekom razdoblja izolacije u vrijeme pandemije COVID-19. Funkcionalni kapacitet procijenjen je testom 6-minutnog hoda, a kvaliteta života je procijenjena na temelju upitnika Short Form Health Survey i to ispitivanjem medicinskih ishoda u 36 točaka.

Srednja udaljenost 6-minutnog hoda u telerehabilitacijskoj skupini smanjila se za 39 m, dok se u kontrolnoj skupini smanjila za 120 m. Postojala je razlika od 81 m između skupina (P=.02). U odnosu na kvalitetu života, pokazalo se da telerehabilitacija poboljšava sljedeće dvije domene: socijalno funkcioniranje i mentalno zdravlje.

Programi telerehabilitacije za bolesnike s kroničnim plućnim plućnim bolestima mogu ublažiti štetne učinke progresije bolesti i mogu se koristiti u održavanju funkcionalne sposobnosti te poboljšati neke aspekte kvalitete života.