Svjetska federacija gluhih (WFD) je prvi put obilježila Međunarodni dan gluhih 1958. godine; a „dan“ je kasnije produžen na „tjedan“. Ujedno je i posljednja nedjelja u rujnu proglašena Svjetskim danom gluhih. Prvi svjetski Kongres WFD održan je u rujnu 1951. godine pa je donesena odluka da se proslava Tjedna gluhih održi u rujnu. U svijetu živi oko 72 milijuna gluhih osoba, a u Hrvatskoj prema podacima Hrvatskog registra za osobe s invaliditetom 13.460 osoba s težim oštećenjem sluha. Cilj obilježavanja Međunarodnog dana i tjedna gluhih je podizanje svijesti javnosti o specifičnim problemima i potrebama gluhih osoba što je jedna od temeljnih pretpostavki za poboljšanje njihova položaja u društvu i kvalitete života. Senzibilizacija javnosti podrazumijeva i upoznavanje te pronalaženje načina za rješavanje te specifične problematike. Provedene aktivnosti rezultirat će i boljom educiranošću gluhih osoba o sredstvima koja su korisna za njihovu bolju i jednostavniju komunikaciju, čime je omogućena integracija u širu društvenu zajednicu i poboljšana kvaliteta života te populacije.

Tjedan gluhih i nagluhih osoba, od 23. do 30. rujna 2018.

Tema ovogodišnjeg Međunarodnog tjedna gluhih je „Sa znakovnim jezikom, svi su uključeni!“. Tjedan je započeo, po prvi puta, obilježavanjem Međunarodnog dana znakovnih jezika, prema odluci Generalne skupštine UN-a, kako bi se podigla svijest o važnosti znakovnog jezika u ostvarenju ljudskih prava gluhih i nagluhih osoba. Znakovni jezik nije univerzalni jezik, svaki znakovni jezik ima svoju vlastitu gramatiku i uči se kao svaki drugi strani jezik. Osobe s oštećenjem sluha danas koriste više od 300 različitih znakovnih jezika koji su punopravni jezici, strukturno različiti od govornog jezika. Kada je potrebno, Svjetska federacija gluhih primjenjuje posebne pravne ili upravne mjere kako bi osigurala da gluhe osobe u svakoj zemlji imaju pravo na očuvanje vlastitog znakovnog jezika, svoje organizacije te kulturne i druge aktivnosti 

Prioriteti za gluhe osobe u zemljama u razvoju su prava na znakovni jezik, ostvarenje jednakih mogućnosti u svim područjima života, uključujući pristup obrazovanju i informacijama. Hrvatski znakovni jezik je sustav vizualnih znakova koji tvore koncept (smisao) riječi uz pomoć posebnog položaja šake, orijentacije, položaja i smjera pokreta ruke. Uključuje i držanje tijela i glave te izraz lica koji daju intonaciju. Najčešće se koristi u obiteljima u kojima je dvoje ili više gluhih osoba, u zajednicama gluhih (društvima, klubovima, sportskim i kulturnim sekcijama). Uz podršku prevoditelja - komunikatora znakovnim jezikom mogu se dobiti sve potrebne informacije iz svakodnevnog života na pristupačan način. Upravo stoga je potrebno što prije započeti s ranom intervencijom radi normalnog razvoja gluhe, gluhoslijepe i nagluhe djece kako bi se uključili u dječje vrtiće uz prevoditelje znakovnog jezika. U osnovnim školama važna je uloga pomoćnika u nastavi i stručnoga komunikacijskog posrednika u izjednačavanju mogućnosti učenika, odnosno sudjelovanju u onom sustavu komunikacije koji preferira gluhi, nagluhi ili gluhoslijepi učenik te učenik sa složenim komunikacijskim teškoćama. Znakovni hrvatski je najčešći oblik komunikacije u gluhoslijepih osoba koje su relativno dobro usvojile hrvatski jezik te se potpomažu pojedinim znakovima hrvatskog znakovnog jezika. Kombinira se očitavanjem s usana i istovremenim korištenjem pojedinih znakova koji slijede red riječi na hrvatskom jeziku.