Bolesnica u dobi od 56 godina hospitalizirana je zbog trombocitopenije teškog stupnja koja se manifestirala epistaksom, krvarenjem iz desni i hematomima po koži. Više od deset godina liječi se od imune trombocitopenije (ITP) i do sada je uspješno reagirala na terapiju glukokortikoidima, intravenskim imunoglobulinima i hidroksiklorokinom. Odmah po prijmu na odjel hematologije započeto je liječenje imunosupresivnom i trombopoetskom terapijom. Budući da nije bilo odgovora, ponovno su uvedeni intravenski imunoglobulini (IVIG), nakon čega je došlo do prolaznog porasta broja trombocita na 57 x 10⁹/L, no učinak je trajao samo tri dana. Budući da se radilo o trombocitopeniji refraktornoj na konzervativno liječenje, konzultiran je kirurg glede odstranjenja slezene. Zbog rizika od krvarenja tijekom zahvata, kirurg je preporučio embolizaciju slezene kao manje invazivnu metodu liječenja. Postupak embolizacije prošao je uredno, no kasnije dolazi do pogoršanja općeg stanja uslijed razvoja peritonitisa. Intraoperacijski je nađena nekroza i perforacija želudca te je učinjena splenektomija i resekcija nekrotičnog dijela želudca. Poslijeoperacijski tijek kompliciran je razvojem respiratornih komplikacija uz ponovni pad broja trombocita, što je zahtijevalo dodatne transfuzije trombocita i primjenu IVIG-a. Zbog ponovljenih bolova u trbuhu, kontinuirane drenažne sekrecije i razvoja pneumoperitoneuma indiciran je ponovno operacijski zahvat. S obzirom na to da i nakon revizijskog zahvata nije došlo do smanjenja sekrecije, kontrolnim MSCT-om verificirana je uska fistula želudca koja se zbrine gastroskopski okluzijom metalnom klipsom. Potom dolazi do smanjenja sekrecije na dren, bolesnici se postupno uvede enteralna prehrana koju uredno tolerira te se otpusti kući nakon ukupno 95 dana liječenja. Ovaj slučaj naglašava kompleksnost liječenja refraktorne ITP te važnost ranog prepoznavanja i liječenja postembolizacijskih komplikacija.

Mark Žižak, Višnja Nesek Adam, Sanja Berić, Ranko Smiljanić