Cilj rada bio je istražiti učestalost i oblike vršnjačkoga nasilja uzevši u obzir dob i spol, utvrditi percepciju učenika o problematici vršnjačkoga nasilja, odrediti percepciju učenika o osobinama počinitelja i žrtve, ispitati načine na koje žrtva, promatrači, roditelji, školsko osoblje i policijski službenici reagiraju na nasilje.

U istraživanju je sudjelovalo 335 učenika jedne osnovne škole od čega je 168 učenika i 167 učenica u dobi od četvrtog do osmog razreda, a istraživačkim upitnikom prikupljeni su opći podatci te oni o percepciji učenika o nasilju, oblicima, karakteristika te reakcijama na vršnjačko nasilje.

Rezultati istraživanja ukazuju na to da i dječaci i djevojčice podjednako čine nasilje, i to učenici viših razreda, da je nasilja više od početka koronakrize i da je u porastu elektroničko nasilje. Od oblika nasilja koje su učenici doživjeli ili kojemu su svjedočili najčešće je psihološko nasilje, konkretnije - ogovaranje navode kao neugodnost koju su najčešće doživjeli. Prema mišljenju učenika, najistaknutije osobine nasilnika su agresivnost, zlonamjernost, sebičnost, iskorištavanje drugih dok za žrtve smatraju da su to najčešće učenici s teškoćama. Na nasilje žrtve nasilja najčešće reagiraju na način da uzvrate istom mjerom, promatrači na način da obavijeste učitelja, roditelji na način da obavijeste djelatnike škole, školsko osoblje i djelatnici policije na način da poduzmu odgovarajuće mjere nakon kojih se nasilje smanji ili prestane.